Ukrajina danas obilježava 40. godišnjicu najgore civilne nuklearne katastrofe u historiji – nesreće u Černobil – u trenutku kada rat ponovo otvara pitanje sigurnosti ove lokacije i potencijalnog rizika od ispuštanja radioaktivnih materijala.
Eksplozija koja je promijenila svijet
Dana 26. aprila 1986. godine, u 1:23 sata iza ponoći, reaktor broj četiri u sovjetskoj nuklearnoj elektrani Černobil izmakao je kontroli tokom sigurnosnog testa. Niz tehničkih nedostataka i ozbiljnih grešaka u upravljanju doveo je do eksplozije koja je raznijela zaštitnu strukturu objekta.
U atmosferu je podignut ogroman oblak radioaktivnog materijala, dok je nuklearno gorivo gorjelo više od deset dana. Kako bi pokušali zaustaviti širenje katastrofe, helikopteri su na reaktor izbacivali hiljade tona pijeska, gline i olova.
Prema Međunarodna agencija za atomsku energiju, ključni uzrok nesreće bili su ozbiljni konstrukcijski nedostaci reaktora, uz istovremeno kršenje sigurnosnih procedura.
Radioaktivni oblak iznad Evrope
Radioaktivni oblak koji se formirao nakon eksplozije prvo je zahvatio Ukrajinu, Bjelorusija i Rusija, a zatim se proširio širom Evrope.
Prvo međunarodno upozorenje stiglo je iz Švedska, gdje su 28. aprila zabilježeni povišeni nivoi radijacije. Sovjetske vlasti su o nesreći zvanično obavijestile međunarodnu zajednicu tek nekoliko dana kasnije, dok je tadašnji lider Mihail Gorbačov javno progovorio o katastrofi tek sredinom maja.
Broj žrtava i danas je predmet rasprava. Ujedinjene nacije su procijenile oko 4.000 smrtnih slučajeva u najpogođenijim zemljama, dok je Greenpeace iznio znatno veće procjene, govoreći o desetinama hiljada stradalih.
Oko 600.000 ljudi, poznatih kao “likvidatori”, učestvovalo je u sanaciji posljedica i bilo izloženo visokim dozama zračenja.
Katastrofa je trajno promijenila odnos javnosti prema nuklearnoj energiji i potaknula snažan rast antinuklearnih pokreta širom Evrope.
Ruska okupacija i novi rizici
Tokom invazije na Ukrajina u februaru 2022. godine, ruske snage su zauzele područje elektrane gotovo bez otpora, nakon ulaska iz pravca Bjelorusija.
Vojnici su kopali rovove i podizali kampove u kontaminiranim zonama, uključujući takozvanu “Crvenu šumu”, jedno od najradioaktivnijih područja na planeti.
Kontrola nad lokacijom izazvala je strahove da bi eventualni vojni incident mogao dovesti do nove nuklearne krize. Ruske snage su se povukle nakon otprilike mjesec dana, tokom neuspjelog pokušaja zauzimanja Kijev.
Elektrana kao potencijalna meta
Uništeni reaktor danas je prekriven složenim sistemom zaštite – prvobitnim “sarkofagom” izgrađenim neposredno nakon nesreće, te modernim omotačem poznatim kao Novi sigurnosni luk.
Ova konstrukcija, postavljena između 2016. i 2017. godine, oštećena je u februaru 2025. kada ju je pogodio ruski dron.
Prema izvještaju organizacije Greenpeace iz aprila 2026., oštećenja nisu u potpunosti sanirana, što povećava rizik od eventualnog curenja radioaktivnih materijala – posebno u slučaju urušavanja starog unutrašnjeg sarkofaga.
Zona isključenja – život koji je stao
Područje u radijusu od 30 kilometara oko elektrane pretvoreno je u zonu isključenja. Više od 4.800 kvadratnih kilometara teritorije u Ukrajini i Bjelorusiji ostalo je trajno nenastanjivo.
Prema procjenama Međunarodna agencija za atomsku energiju, siguran povratak ljudi na ovo područje neće biti moguć desetinama hiljada godina.
Grad Pripjat, udaljen svega tri kilometra od elektrane, potpuno je napušten. Nekada dom za gotovo 50.000 ljudi, danas je simbol katastrofe – sa urušenim zgradama, zarđalim zabavnim parkom i učionicama koje su ostale zamrznute u vremenu.
I sam grad Černobil, udaljen oko 15 kilometara od elektrane, evakuiran je nakon nesreće.
Prije početka rata 2022. godine područje je bilo otvoreno za organizovane turističke posjete, no danas je pristup u potpunosti zabranjen.
U odsustvu ljudi, priroda je preuzela prostor – pretvarajući ovu zonu u neobičan, ali opasan rezervat divljine.