Danas je Kurban-bajram ili Hadžijski bajram. Važnost ovog Bajrama prepoznatljiva je u prebogatom sadržaju činjenica koje se ostvaruju u samim danima bajramovanja, ali isto tako, i u obrednim činima običajima prije Bajrama.
Kurban-bajram traje četiri dana, a obilježava se dva mjeseca nakon Ramazanskog bajrama.
Snažni osjećaji
Snažni osjećaji u susretu sa svetim mjestima, koji jednostavno prožegnu svakog hadžiju, sa poštovanjem prepričavaju se tokom cijelog života. Sve su to nebrojeni fadileti hadžsko-kurbanski dana. Ovaj Bajram ima dva imena, odnosno dva su događaja koja mu priskrbljuju posebnu draž i nedostižnu mudrost. Prvi je svakako hadž koji predstavlja svojevrsnu uvodnicu u sami Bajram.
Arefat kao sastavni dio hadža je najneposrednija uvodnica u same bajramske dane jer arefatsko svjedočenje Istine nekoliko miliona vjernika na jednom mjestu, najavljuje posebnost Bajrama. Drugi događaj vezan za ovaj Bajram je kurban, odnosno žrtva. Kurban je onaj ibadetski čin po kojem su ovi dani posebni, univerzalni u svakoj muslimanskoj porodici, u svakom gradu gdje ima muslimana. Kurban je ibadet bez kojeg Kurban-bajram ne bi zračio bajramskom svjetlošću.
Kurban je žrtva koja se prinosi u spomen dvojice Ademovih a.s. sinova i na Ibrahimovu odanost Bogu. Svi Božji poslanici, od Adema a.s. do Muhammeda a.s. držali su do kurbana, imperativa koji se nije gasio kroz čitavu historiju čovječanstva.
Kurbansko meso
Za kurban se obično žrtvuje ovan, krupna stoka, a kurbansko meso se dijeli siromašnima, prijateljima, komšijama, onima kojima je to najviše potrebno, time se pokazuje briga za ljude i njihove potrebe. Oni koji dijele kurbansko meso govore „halal olsun“, a oni koji primaju govore „kabul olsun“.
Simbolika hadža i kurbana u islamskoj tradiciji, kako piše Preporod, je veoma važna i zanimljiva. Njihova simbolika je usko skopčana sa životom svakog ljudskog bića. Hadž kao krunski ibadet u kojem se smiruju sve životne želje i ciljevi između dvije tačke naše egzistencije - rođenja i smrti, vrhuni sa sadržajnim i simboličkim porukama.
Sa druge strane, kurban, kako i kaže etimologija ove riječi, je ibadet približavanja uzvišenom Allahu. Naša žrtva, pored socijalnog karaktera, simbolično označava našu spremnost da damo i vlastite živote, naravno ako zatreba, na Allahovom putu.
Naravno, svaki ibadet je put približavanja svom Stvoritelju, ali spremnost na požrtvovanost u najširem smislu značenja te riječi, ponajbolje se potvrđuje činom klanja kurbana. To je čin spremnosti vjernika za izdvajanjem matrijalnih sredstava, pobjeđujući na takav način sve egoističke porive, kako bi stekao Božije zadovoljstvo i blizinu. Ova spremnost svojom sadržajnošću polučuje odlučnost u vjerničkom srcu da položi vlastiti život za uzvišene ciljeve.