Danas se širom svijeta obilježava Osmi mart, Međunarodni dan žena. Prilika da se baci pogled na sve što se dešavalo kroz historiju, kao i na sva postignuća ženske borbe. Međutim, treba da se sagleda dubina jaza između proklamirane ideje o ravnopravnosti žena i realnog stanja u društvu. Jedno je sigurno borba za rapravnost još uvijek traje, a i trajt će i u narednim godinama.
Kako se Osmi mart razvijao tokom historije?
Prisjetimo se kako se ovaj dan razvijao kroz historiju.
Premda se Dan žena danas više obilježava u ostatku svijeta nego u Americi, historijska priča o ovom prazniku počinje upravo u SAD.
Davnog, 8. marta 1857. godine u New Yorku su u štrajk stupile radnice fabrike tekstila, zahtijevajući bolje uvjete rada za žene. Na isti dan, na istom mjestu nakon 51 godinu kasnije, ponovo je došlo do štrajka žena. Radnice su najprije bile zatvorene u fabrici, iz koje nisu mogle izaći, a potom je izbio požar.
U spomen na te odvažne radnice, proteste 8. marta dešavali su se i narednih godina. Najpoznatiji je onaj iz 1908., kad je više od 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme. Ali i bolje plaće i pravo glasa. Konačno, Dan žena prvi put je službeno obilježen 8. marta 1909., također u SAD-u, deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike.
Godinu i po kasnije, u augustu i septembru 1910., u Kopenhagenu se održava Međunarodni socijalistički kongres. U sklopu njega i Druga međunarodna konferencija žena, na kojoj je – na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin - službeno ustanovljen 8. marta kao Međunarodni dan žena.
Radnički pokret
Na čuvenoj fotografiji iz Kopenhagena među mnoštvom muških socijalista u prvom se redu vide tri heroine međunarodnog ženskog i radničkog pokreta. U sredini je poljsko-njemačka revolucionarka Rosa Luxemburg, dok se ispred nje za ruke drže Clara Zetkin i ruska marksistička feministica Aleksandra Kollontaj, koja će par godina kasnije, kad u Rusiji na vlast dođu boljševici, postati prva žena u svijetu koja je ušla u sastav neke vlade.
Nakon što je u 1910. u Kopenhagenu službeno ustanovljen, već 1911. Dan žena je obilježen mitinzima u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Danskoj, koji okupljaju preko milion ljudi – tim skupovima usput je obilježena i 40. godišnjica Pariške komune.
Uoči Prvog svjetskog rata žene širom Evrope 8. marta 1913. demonstriraju za mir, a potom se težište borbe za ženska prava iz Amerike i Zapadne Evrope prebacuje u Rusiju. Tamo će se 1917., u razmaku od samo osam mjeseci, odigrati čak dvije revolucije – Februarska i Oktobarska – koje će značajno ubrzati emancipaciju žena. Glavnu ulogu pritom će odigrati briljantna boljševička intelektualka i bliska Lenjinova saradnica, agitatorica slobodne ljubavi i prauzor kasnijeg hipi pokreta - ranije spomenuta Aleksandra Kollontaj.
Pravo glasa za žene
Masovne demonstracije povodom Međunarodnog dana žena u Rusiji, koje je te 1917. vodila upravo Kollontaj – a koje su po ruskom julijanskom kalendaru započete 23. februara, dok je na Zapadu to bio 8. marta - bile su zapravo prvi revolucionarni korak u lancu februarskih događaja koji je doveo do abdikacije cara Nikolaja II. i formiranja Privremene vlade, koja odmah izglasava zakon kojim su pravo glasa dobile i žene. Tako je Rusija postala prva velika sila koja je ženama dala pravo glasa.
Ta građansko-buržoaska vlada ženama je dala i jednaka zakonska prava na bavljenje odvjetništvom. Kao i rad u državnoj službi kao i muškarcima. Bio je to veliki iskorak – ne samo u ruskim razmjerima – za patrijarhalno društvo, ali pravi, radikalni zahvat u patrijarhat otpočet će osam mjeseci kasnije, kad će Oktobarskom revolucijom na vlast u Rusiji doći Lenjinovi boljševici.
Čim su preuzeli vlast, boljševici pokreću svoj ambiciozni program oslobođenja žena i preobražaja porodici. Liberaliziraju zakone o razvodu i pobačaju, dekriminaliziraju homoseksualnost i uvode niz reformi koje olakšavaju položaj žena. Tako je reformiranjem Zakona o braku i porodici izjednačen pravni status žena i muškaraca. Potom su oba supružnika dobili jednako pravo da zadrže vlastitu imovinu i zaradu – uz davanje punih prava izvanbračnoj djeci.
Prva značajna svjetska ideologija koja je prihvatila ideju ženske ravnopravnosti bila je, dakle, ona marksistička (iako se mora reći da je Staljin kasnije poništio većinu emancipatorskih reformi iz Lenjinove ere), što baš ne služi na čast liberalima, a od konzervativaca po tom pitanju ništa nismo ni očekivali.
Jaz koji traje godinama: Kako je u BiH?
Uglavnom, sve do sredine 1970-ih Dan žena slavio se prvenstveno u socijalističkim zemljama. No 1975. godine, koja je proglašena Međunarodnom godinom žena, Skupština UN-a proglašava 8. marta Međunarodnim danom žena. Otkad se i službeno širom svijeta obilježava raznim simboličnim skupovima i marševima. U više od 25 zemalja taj je datum postao i službeni praznik.
Premda ga mnogi danas doživljavaju kao još jedan komercijalizirani praznik, Dan žena predstavlja simbol historijske borbe koja još ni izbliza nije okončana. U većini svjetskih Ustava stoji da žene imaju jednaka prava kao muškarci. I teorijski se osuđuje rodna i spolna diskriminacija. Međutim, stvarnost nije tako ravnopravna.
Potpuna politička, ekonomska i društvena rodna jednakost nije postignuta. Što je bio krajnji cilj zbog kojeg se Dan žena prije više od jednog stoljeća i počeo obilježavati. Na globalnoj razini razlika u prihodima između muškaraca i žena vrlo se sporo smanjuje. Prema podacima Svjetskog ekonomskog foruma, s postojećom brzinom napretka razlika u primanjima muškaraca i žena globalno bi nestala tek za 170 godina. U većini društava žene su podzastupljene u visokim krugovima politike i biznisa.
Obilježava se Osmi mart i u BiH
I u BiH žene i dalje statistički značajno je manje zaposlenih. I dalje ih se gleda podcjenjivački u odnosu na muške kolege. Nasilje nad ženama još uvijek se u dijelu javnosti opravdava njihovom „neposlušnošću”.
Međutim, bez obzira na ove pozitivne „znakove vremena”, jaz između proklamirane ideje o ravnopravnosti žena i realnog stanja u društvu generalno je još uvijek traje. Borba nije gotova. Ovaj dan je samo podsjetnik na tu nedovršenost.
