Dejan Lovren je na klupskom i reprezentativnom planu ostvario sve ono o čemu je maštao kao dijete. Iako je početak bio izuzetno težak.
Naime, sa svega tri godine Lovren je uslijed rata napustio dom u Kraljevoj Sutjesci i s roditeljima otišao u Njemačku, otkud je poslije stigao u Hrvatsku.
“Nisam shvatao rat, sve je bila igra. No vidio sam na roditeljima brigu, vidio sam suze. Dogodilo se spontano, udarao sam malo loptu ispred zgrade, a kada smo shvatili da je u blizini nogometni klub, otac me odveo da vidimo kakav sam. Brzo sam se prilagodio, tata je odjednom postao trener, znali smo se i pošorati”, prisjetio se Lovren u razgovoru za Tportal.hr.
Poslije izbjeglištva skrasio se u Karlovcu.
“Nisam imao lijep doček, smijali su mi se, ali ja sam to rješavao na neki drugi način. Nekad sam se i potukao, nisam dao na sebe da mi se smiju i rugaju jer sam se rodio u BiH te da mi govore da sam Bosanac. Strast i frustracije ispucavao sam na terenu, igrao sam agresivno, borio sam se. Uvijek sam htio biti najbolji.”
Nakon što se pokazao na utakmici Karlovca i Dinama uslijedio je uspon.
“Ta prva godina bila je teška jer sam putovao u Zagreb svaki dan iz Karlovca jer sam morao završiti taj osmi razred. Sljedeće godine bio sam u domu, zajedno s četvoricom u 15 kvadrata, na 500 metara od Dinamova kampa. Ti su uvjeti bili najljepši.”
Dinamo ga je ubrzo poslao na ‘kaljenje’ u Zaprešić.
“Nije mi bilo lako jer ja sam tamo, roditelji u Karlovcu, a nisam siguran hoće li mi Dinamo ponuditi novi ugovor. Pa i škola, bilo je loših dana, ali tu je pomogla majka.”
Nakon Hrvatske sljedeće Lovrenovo odredište bilo je Francuska, odnosno Lyon, odakle je preko Southamptona došao do Liverpoola.
S ‘redsima’ je kasnije osvojio naslov u Ligi prvaka.
