Krajem novembra su ukrajinske snage sigurnosti u blizini granice prema Mađarskoj uhapsile osobu za koju se pretpostavljalo da je ruski špijun. I zaista, temeljitom pretragom - taj špijun je USB-čip s podacima sakrio u svom anusu . Otkriveno je kako se on dočepao cijelog niza podataka o čelnicima i osoblju ukrajinskih službi sigurnosti SBU i GRU. Kao i detaljnih informacijama o uporištima, opremi i logistici ukrajinske vojske. Kako se ispostavilo, špijun je htio u Mađarsku kako bi to predao ambasadi Rusije u Budimpešti, piše Deutsche Welle.
U nastavku prenosimo tekst DW-a:
O tom slučaju je za portal Balkan Insight izvještavao mađarski novinar Szabolcs Panyi koji nam kaže kako je taj špijun doduše uhvaćen. Ali je tek pokazatelj služenja Mađarske ruskoj obavještajnoj službi. On strahuje da je Budimpešta postala nešto kao centar ruske špijunaže za čitavu Evropsku uniju.
To se vidi već i po broju ruskih diplomatskih službenika. U Mađarskoj ih je pod diplomatskom zaštitom preko pedeset. U Pragu, Varšavi i Bratislavi ih je jedva dvadesetak – uzeto sve zajedno. U obavještajnoj zajednici je poznato kako među "legalnim" diplomatima redovito ima i službenika obavještajnih službi. A to su onda u pravilu i špijuni više na hijerarhijskoj ljestvici od "ilegalnih". Dakle onih bez diplomatske zaštite.
Sin ruskih špijuna – tek običan bankar, a ne špijun?
A koliko ima takvih, mađarski novinar može samo slutiti. Jer tu je i čitava "siva zona" ruske špijunaže koja nesmetano djeluje u Mađarskoj. Još u sovjetsko doba je u Rusiji osnovana takozvana Međunarodna investicijska banka (IIB). A prije tri godine je sjedište te banke premješteno iz Moskve – u Budimpeštu. Ona još uvijek ima poseban ne samo diplomatski status, nego je i izuzeta od nadzora mađarske službe za financije.
Već kad se najavilo to preseljenje, mnogi u Mađarskoj su sumnjali da ta institucija ima puno veze s "međunarodnim investicijama" već i zbog direktora te kuće u Budimpešti. To je Nikolaj Kosov i Mađari dobro poznaju tu porodicu. Njegov otac je bio šef KGB-a za Mađarsku. A njegovu majku je ruska agencija TASS proglasila kao "jednu od najizuzetnijih špijunki 20. viijeka". I sad da se njihov sin odlučio tek za karijeru u suhoparnim bankarskim poslovima?
S tom ruskom investicijskom bankom su poslovale i druge bivše države Istočnog bloka. Ali nakon napada Rusije na Ukrajinu su saradnju otkazale redom Bugarska, Rumunija, Češka i Slovačka – Mađarska je ostala. Isto tako, od početka agresije su praktično sve članice Evropske unije najavile progon ruskih špijuna koji su u tim zemljama pod diplomatskom zaštitom. Jedino Mađarska o tome nije rekla ni riječi.
Nema nikakve žurbe...
Panyi nam kaže kako može nabrojati čitav niz slučajeva koji potvrđuju aktivnost ruskih tajnih službi u Mađarskoj. Ali se ne može sjetiti bilo kakvih reakcija mađarskih službi i politike. Dapače: ako i bude slučajeva kad je kristalno jasno da je riječ o ruskom doušniku – kao što je bio slučaj s bivšim eurozastupnikom mađarske konzervativne stranke Jobbik, Belom Kovacsom (nadjenut mu je čak i nadimak KGBela), mađarska služba za zaštitu ustavnog poretka je još u aprilu 2014. pokrenula postupak, tek tri godine kasnije je onda i službeno optužen za špijunažu u korist Rusije i onda je još potrajalo dok nije i pravomoćno osuđen. U tih osam godina je Kovacs mogao doista sasvim komotno i mirno spakirati svoje kovčege i otići u Moskvu – gdje se vjerovatno i trenutno nalazi.
Szabolcs Panyi i njegove kolege su istraživali i kibernetičku sigurnost računara i sistema mađarske vlade. Sa sigurnošću mogu reći kako su još 2012. ruski hakeri "provalili" u računare mađarskog ministarstva vanjskih poslova i čitavu internu komunikaciju. A to se još jednom dogodilo nakon početka rata u Ukrajini. Mađarska vlada nikad nije potvrdila te navode. Ali mađarski novinari su čuli od zapadnih partnera Mađarske da se zna kako su mađarski računari zaraženi. Te da dobro paze, koje informacije uopće da šalju u Mađarsku.
