Pokušaj da se umjetnost izmjeri naučnim metodama često djeluje apsurdno, naročito kada je riječ o filmu. Ipak, nedavna studija pokušala je upravo to, utvrditi ko je najbolji glumac svih vremena analizirajući zaradu na kino blagajnama, priznanja Akademije i internetske ocjene. Iako se film temelji na emociji i dojmu, a ne na brojkama, istraživači su pokušali kvantificirati ono što se inače smatra nemjerljivim.
Na vrhu liste našla su se tri imena: Leonardo DiCaprio, Paul Newman i Al Pacino. Prema analizi podataka, oni dijele titulu najboljeg glumca svih vremena zahvaljujući kombinaciji internetskih ocjena, komercijalnog uspjeha i priznanja struke. Iako se takav pristup može činiti hladnim i statističkim, upravo su ti kriteriji bili temelj rangiranja, prenosi Far Out Magazine.
Autor studije, Daniel Parris, koristio je širok raspon izvora kako bi rezultati bili što objektivniji. U obzir su uzete internetske ocjene s platformi poput IMDb-a, Rotten Tomatoes-a i Letterboxd-a, zatim zarada na blagajnama te rezultati s dodjela Oscara, uključujući pobjede i nominacije.
Ipak, ni Oscari nisu nepogrešivo mjerilo kvalitete, što pokazuju primjeri nagrada poput Oscara za najbolju montažu filmu „Bohemian Rhapsody“ ili nagrade za najbolji film koju je dobio „Green Book“.
Leonardo DiCaprio visoko kotira prema internetskim ocjenama, a glumio je u komercijalno iznimno uspješnim filmovima poput „Titanic“, „Inception“ i „The Wolf of Wall Street“. Osvojio je jednog Oscara za najboljeg glumca, dok su filmovi u kojima je nastupao prikupili brojne nagrade i nominacije.
Paul Newman ostvario je zapažene uloge u filmovima „Butch Cassidy and the Sundance Kid“, „The Sting“ i „The Verdict“, a posudio je glas i u Pixarovoj franšizi „Cars“. Al Pacino je utjelovio legendarne likove u filmovima „The Godfather“, „Scarface“ i „Heat“, a svog Oscara osvojio je za film „Scent of a Woman“ 1993. godine.
Iako su vrhom liste dominirali muškarci, blizu samog vrha bili su i Emma Thompson, Robert Downey Jr., Meryl Streep i Marlon Brando. To možda više govori o ograničenjima metodologije nego o stvarnoj veličini glumačkih karijera.
Glumačka vrijednost ne može se svesti isključivo na brojke, jer uključuje i ličnu povezanost publike s izvedbom. Nauka može ponuditi uredan poredak, ali filmska umjetnost oduvijek izmiče konačnim i jednostavnim zaključcima.