Novo istraživanje donosi svježe dokaze koji pobijaju nekada vrlo popularnu teoriju među paleontolozima, onu da su dinosauri već bili u opadanju prije nego što je asteroid pogodio Zemlju.
Nalazište u Novom Meksiku, gdje su pronađeni fosili brojnih dinosaura, datira iz perioda neposredno prije udara asteroida koji je okončao eru dinosaura. Novo istraživanje je pokazalo da su ta stvorenja zapravo bila u punom zamahu sve do trenutka uništenja. Fosili pronađeni na nalazištu Naashoibito u sjeverozapadnom dijelu Novog Meksika u SAD-u stari su oko 340.000 godina, što je, u geološkom smislu, tek treptaj oka, prije nego što je asteroid udario obalu meksičkog poluotoka Yucatána prije 66 miliona godina, čime je završilo razdoblje krede. Katastrofa je izbrisala oko tri četvrtine živih vrsta s planete, uključujući sve neptičje dinosaure.
Jedna od metoda datiranja zasnivala se na smjeru Zemljinog magnetskog polja zabilježenog u stijenama Naashoibita, dok je druga koristila mjerenje raspada prirodnih radioaktivnih izotopa u zrncima pijeska unutar stijena.
„Starost dinosaura u Naashoibitu bila je predmet dugogodišnjih rasprava, neki su smatrali da su fosili stari i do 70 miliona godina, dok su drugi tvrdili da potječu iz samog kraja krede“, rekao je paleontolog Dan Peppe sa Univerziteta Baylor u Teksasu, jedan od autora studije objavljene u časopisu Science. Studija, prema njemu, donosi najsnažnije dokaze dosad da su dinosauri napredovali sve do samog trenutka udara asteroida.
Fosili otkriveni u blizini Farmingtona u Novom Meksiku pripadaju raznim vrstama dinosaura. Među njima je i alamosaur, biljojed težak preko 30 tona i dug oko 30 metara, jedan od najvećih pripadnika grupe sauropoda, poznatih po dugim vratovima, repovima i snažnim nogama. U istom području pronađeni su i ostaci ogromnog grabljivca tiranosaura, rogatog torosaura, kao i dinosaura s pačjim kljunom, oklopnih dinosaura te vrsta sličnih pticama.
Studija je takođe pokazala da su zajednice dinosaura u južnim dijelovima Sjeverne Amerike bile različite od onih na sjeveru. Fosili iz istovremenih naslaga formacije Hell Creek, koja se prostire kroz Montanu, Sjevernu i Južnu Dakotu te Wyoming, otkrivaju da su postojale jasne razlike između sjevernih i južnih ekosistema, iako su neke vrste, poput tiranosaura i torosaura, živjele u oba područja.
„Dinosauri su tada živjeli isto kao što su živjeli tokom prethodnih 150 miliona godina, prilagođavali su se lokalnim uslovima, dijelili prehrambene niše, razlikovali se po veličini, obliku i načinu ishrane te pokazivali veliku raznolikost u zavisnosti od podneblja“, objašnjava paleontolog Steve Brusatte sa Univerziteta u Edinburghu, koautor studije. „Nema nikakvih znakova da su bili u krizi, da ih je pogađala neka dugoročna propast.“
Brusatte dodaje: „Ništa bolje ne pokazuje koliko su dinosauri bili živi i uspješni do samog kraja nego činjenica da je alamosaur, jedan od najvećih dinosaura, i uopće najvećih kopnenih životinja koje su ikada postojale, bio svjedok udara asteroida. Dakle, ne samo da su sauropodi i dalje postojali kad se katastrofa dogodila, nego su tada i dalje napredovali, bili su kolosalni, veličanstveni i na vrhuncu svoje moći.“