Nakon što je Raport objavio tekst u kojem smo dokumentovali kako Željka Cvijanović obmanjuje javnost u entitetu RS i da je odluka o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika kojom se stranci vraćaju u to tijelo na snazi još od februara, a da se ona veta sjetila tek sada, lideri opozicije u RS, koji su joj poput Draška Stanivukovića, predsjednika PDP-a, jutros dali bjanko podršku, poslijepodne ipak najavljuju da će imati dodatna pitanja za Cvijanović.
Crnadak traži objašnjenje i za Fatiha Kola
Tako je Stanivuković, o čemu je Raport već pisao, uputio javni poziv Cvijanović u kojem je, između ostalog, pitao da odgovori zašto nije branila interes RS ako je on bio ugrožen još u januaru. Uz svoju objavu Stanivuković je postavio i dio odluke o Komisiji nakon što ju je Predsjedništvo BiH usvojilo u januaru, a koja je u februaru objavljena u Službenom listu BiH.
Prije Stanivukovića reagirao je, također na mreži X, Igor Crnadak, predsjednik nedavno formiranog PDP-a RS. Crnadak se nije 'zalijetao' ni jutros u davanju bezrezervne podrške Cvijanović i vetu, a u poslijepodnevnim satima oglasio se porukom, prvo navevši da je za njega neprihvatljiv povratak stranaca u Komisiju.
Međutim, naglasio je da će u toj stranci o vetu odlučiti tek kada pročitaju materijale i kada čuju objašnjenje Cvijanović zašto nije uložila veto na vraćanje UNESCO eksperata još u januaru.
Crnadak je najavio i pitanje za Cvijanović da poslanicima u NSRS objasni i slučaj Fatiha Kola. Podsjećamo, riječ je o turskom državljaninu kojeg je Cvijanović lično ranije predložila za počasnog konzula BiH u Panami.
Kada se Kolovo ime pojavilo u aferi 'Black Tie 2', kao osumnjičenog u istrazi povezanoj s narko-kartelom 'Tito i Dino', tek nakon izbijanja afere Cvijanović je zatražila njegovu smjenu.
I SDS je dao bjanko podršku Cvijanović, kroz najavu njihovog poslanika Ognjena Bodiroge, a hoće li i na njihov stav uticati činjenica da je Cvijanović u januaru, kada je bila preglasana pri donošenju odluke o vraćanju stranaca u Komisiju i ukidanju entitetskog veta, propustila reagirati, tek ćemo vidjeti.
Ono što opozicija u RS evidentno počinje shvatati jeste da bi oni sada trebali biti politički štit Željki Cvijanović zato što se nije 'pobunila', niti tražila mišljenje NSRS u januaru kada je za to postojalo propisano vrijeme, nego pomoć traži sada, nakon pet mjeseci.
Sve isplanirano, opozicija opet u ulozi igrača za SNSD
Pojednostavljeno, Cvijanović nije uložila veto na odluku kojom je Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH ponovo omogućeno članstvo za dvoje međunarodnih stručnjaka, uz troje domaćih članova, pri čemu će se odluke donositi prostom većinom, a ne uz entitetski veto i bez stranih članova, kako je bilo od 2016. godine do februara ove godine.
Cvijanović se veta sjetila tek kada je Predsjedništvo BiH 29. juna, uz njen glas protiv, imenovalo četiri od pet članova te komisije i to po već važećoj odluci.
Naravno da je u ovom slučaju riječ o vještački proizvedenoj političkoj krizi koju je SNSD kreirao pokušavajući od sebe i Cvijanović, uoči predstojećih izbora, napraviti nacionalne spasitelje i heroje.
Problem opozicije u RS je taj što nisu na vrijeme prozreli namjere SNSD-a, nego su brže-bolje potrčali u 'stroj' sa Miloradom Dodikom i Željkom Cvijanović, dajući im bjanko podršku za veto u Narodnoj skupštini RS.
Iako je decenijama u RS politički konsenzus takav da su gotovo sve partije programski i ideološki usmjerene protiv učešća stranaca u domaćim institucijama, te da je navodna odbrana od 'stranog faktora' postala svojevrsni imperativ političkog preživljavanja u Banjoj Luci, upravo u toj činjenici leži zamka u koju je dio opozicije naivno upao, najavivši jutros bezrezervnu podršku Cvijanović.
Dok s druge strane priželjkuju uplive stranaca u unutrašnja pitanja i međunarodno posredovanje u BiH, ali pod uvjetom da su to akteri koje biraju vladajuće strukture u RS, po mogućnosti iz Srbije, Rusije ili Kine, i vlast i opozicija u RS, kada je u pitanju ova Komisija, zapravo udaraju direktno na Aneks VIII Dejtonskog sporazuma, dokument u koji se istovremeno zaklinju kao u temelj političkog legitimiteta.
A Komisija je osnovana upravo tim aneksom. To što su je 'oskrnavili' izbacivanjem dvoje stranih članova 2016. godine tadašnji članovi kolektivnog šefa države Bakir Izetbegović, Mladen Ivanić i Dragan Čović, o čemu je Raport u više navrata pisao, ne znači da to nije bilo kršenje Dejtonskog sporazuma. Samo to u to vrijeme niko nije previše propitivao, niti slao na ocjenu ustavnosti takvu odluku.
SNSD i Dodik su prepoznali da se na ovoj temi mogu ponovo predstaviti kao navodni predvodnici nacionalnog jedinstva, pa su i čekali da odluka nesmetano prođe, a da 'frku' dignu tek kada dođe do imenovanja.
Zašto Cvijanović nije smjela u januaru uložiti veto
Računajući na svoj oprobani recept, da će opoziciju pozivom na podršku vetu paralizovati strahom od etikete 'izdajnika' i 'plaćenika', Dodik je svojim jutrošnjim izjavama podigao nacionalnu temperaturu zbog navodne ugroženosti interesa srpskog naroda, a dio opozicije je na to prvobitno i nasjeo, dajući bezrezervnu podršku.
Jer, umjesto da su se informisali, pogledali zvanične dokumente i Službeni glasnik BiH, oni su automatski skočili u 'patriotski rov' koji im je iskopao SNSD, ne razmišljajući da na taj način zapravo spašavaju svoje političke protivnike od odgovornosti.
Podsjećamo, Željka Cvijanović je u januaru imala ustavni rok od 72 sata da pokrene pitanje vitalnog interesa i pokuša osporiti za njenu političku opciju spornu odluku, mada bi, po svemu sudeći, i taj veto bio predmet razmatranja Ustavnog suda BiH.
Jer, Ustav BiH jasno propisuje na šta članovi Predsjedništva BiH mogu ulagati veto, a Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH u tom kontekstu se ne spominje.
Teško da će Cvijanović dati istinite odgovore o tome zašto nije reagirala u januaru i tada uložila veto, odnosno obratila se NSRS.
Među najistinitijim odgovorima na to pitanje jeste i mogućnost da se ona i Milorad Dodik tada nisu usudili direktno udarati na Aneks VIII Dejtonskog sporazuma, shodno kojem je Komisija i osnovana, jer su se u tom trenutku još držali određenih dogovora s SAD i panično strahovali od mogućeg vraćanja još snažnijih sankcija, od onih koje su im skinute u oktobru prošle godine.
Tek kada su se pet mjeseci kasnije politički ohrabrili, procijenivši da međunarodni pritisak popušta, Cvijanović je dobila zeleno svjetlo od Dodika da pokrene veto, ali na pogrešnu stvar.
Jer, sada Cvijanović pokreće veto na tehničko imenovanje konkretnih ljudi, dok krovnu odluku koja je strance već vratila u Komisiju više ne može promijeniti niti poništiti, budući da je ona pravosnažna još od februara ove godine.
Opozicija zapravo glasa za predstavu koja suštinski ništa ne mijenja, a služi kao paravan SNSD-u i Cvijanović.
Istovremeno, ovo je i dokaz kako SNSD može napraviti kakvu god želi političku kapitulaciju na državnom nivou, a da opozicija, u panici da se dokaže, dotrči i potpiše im bjanko podršku.
Zato će vjerovatno i ostati opozicija, jer dok god bude dopuštala da je Željka Cvijanović i Milorad Dodik ovako jeftino 'vozaju' na emocijama o strancima, ostat će tek vječni statista u predstavama SNSD-a, nesposobni da ponude ozbiljnu alternativu, čak i onda kada im službeni dokumenti pružaju priliku za čist politički nokaut vlasti.