Kada su američke i izraelske bombe prvi put počele padati na Iran krajem februara, kineski lideri su se suočili s vrlo realnom mogućnošću da još jedan prijateljski režim bude 'obezglavljen', slično onome što se dogodilo u Venezueli samo nekoliko sedmica ranije.
Situacija izgleda sasvim drugačije gotovo četiri mjeseca kasnije: Sjedinjene Američke Države i Iran postigli su privremeni sporazum nakon sedmica mirovnih pregovora, ali režim u Teheranu ostaje na vlasti, a rat se široko smatra događajem koji je pokazao granice američke moći.
U međuvremenu, čini se da je diplomatski utjecaj Pekinga porastao – domaćin je nizu stranih lidera i pozicionira se kao zagovornik mira, čak dobivajući i ponovljene pohvale američkog predsjednika Donalda Trumpa za svoj odgovor na rat, navodi se u analizi CNN-a.
Druga po veličini svjetska ekonomija također je bolje podnijela historijsku energetsku krizu izazvanu sukobom nego mnoge njene susjedne zemlje – posebno zahvaljujući velikim strateškim rezervama nafte i okretanju zelenim tehnologijama i električnim vozilima.
Kinesko Ministarstvo vanjskih poslova pozdravilo je objavu američko-iranskog sporazuma, a glasnogovornik je rekao da je Kina „spremna“ igrati aktivnu ulogu u „obnavljanju mira i stabilnosti“ na Bliskom istoku.
Na pitanje da li je Peking imao ulogu u sporazumu, glasnogovornik Lin Jian nije potvrdio nikakvu konkretnu ulogu. Ali nije ni propustio istaknuti 'neumorne' napore Kine da okonča rat, uključujući i mirovni prijedlog predsjednika Xi Jinpinga iz aprila.
I ta pohvala nije dolazila samo iz Pekinga.
'Želim zahvaliti Kini, predsjedniku Xiju… on je ostao neutralan, potpuno neutralan, i to cijenim', rekao je Trump na konferenciji za novinare G7 u Francuskoj u srijedu, napominjući kako kineski lider nije iskoristio pomorsku moć svoje zemlje da se suprotstavi američkoj blokadi iranskih luka.
'Oni to nisu uradili. Predsjednik Xi mi je pomogao. Pokušao je pomoći, i mislim da je vjerovatno pomogao da se to riješi', dodao je Trump.
Kina je tokom sukoba vodila pažljivu diplomatsku liniju. Osudila je američke i izraelske napade na Iran i nastavila kupovati iransku naftu, uprkos američkim sankcijama. Ali je također održavala komunikaciju sa svim stranama.
Brojni strani lideri dolazili su u Peking tokom trajanja sukoba – uključujući Trumpa prošlog mjeseca, iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Araghchija nekoliko dana ranije, kao i lidere Pakistana, glavnog posrednika u sukobu.
Na početku pregovora, Teheran je želio osigurati podršku Kine kao garanta u mirovnom sporazumu, ali Peking nije pokazao veliko interesovanje za preuzimanje takve formalne – i potencijalno osjetljive – uloge.
U srijedu je kineski šef diplomatije Wang Yi razgovarao telefonom s Araghchijem i pozvao da se plovidba u Hormuškom moreuzu 'pravilno upravlja'.
'Zora mira se pojavila. Ključ sljedećeg koraka je da sve strane istinski ispune svoje obaveze i uklone sve oblike ometanja', rekao je Wang.
Nije jasno da li je i u kojoj mjeri Peking koristio svoj diplomatski utjecaj kroz pozadinske kanale za postizanje najnovijeg sporazuma, memoranduma o razumijevanju koji je formalno potpisan u srijedu, čime je pokrenut 60-dnevni period pregovora o konačnim uslovima dogovora.
Ali za Peking, ove javne posjete su pojačale poruku da je Kina odgovorna globalna sila i posrednik u miru, dok drugi vode rat.
Rasprava o 'Suez trenutku'
Dok dvije strane ulaze u sljedeću fazu pregovora, posmatra se šta je tačno SAD dobio iz sukoba koji je imao veliki globalni ekonomski utjecaj.
U Kini – gdje je protivljenje svjetskom poretku kojim dominira SAD dio vanjske politike – intelektualci također raspravljaju o tome kako je sukob utjecao na poziciju SAD-a u svijetu.
Neki se pitaju da li je ovo takozvani 'Suez trenutak' za SAD, referenca na gubitak britanske kontrole nad Sueckim kanalom 1950-ih, što se često smatra znakom opadanja britanske moći i uspona SAD-a kao svjetske sile.
'Da li se scena koja je bacila sjenu na Britansko carstvo tokom Suez krize sada ponavlja za Sjedinjene Države u Hormuškom moreuzu?' pitao je Sun Degang, direktor Centra za bliskoistočne studije Univerziteta Fudan u Šangaju.
On je rekao da američka vojna moć ovaj put nije bila onako nadmoćna kako je Washington očekivao, te da nedostatak podrške ključnih saveznika pokazuje podjele u američkom savezništvu.
To je pitanje koje se raspravlja i na Zapadu, ali u Kini neki smatraju da je sukob donio koristi Pekingu.
Politički komentator Hu Xijin napisao je da Kina nema interes da nosi „pobjednički oreol“ rata na Bliskom istoku, ali da je sukob pokazao uspješnost njenog strateškog planiranja i otpornosti na energetske šokove.
Rat je, prema njemu, također smanjio američki odvraćajući potencijal u vezi s Tajvanom, ukazujući na ograničenja američkih zaliha municije i nemogućnost formiranja široke koalicije.
Kina Tajvan smatra svojim teritorijem i nije isključila upotrebu sile.
Balansiranje Kine
Pitanje kako će Kina reagovati na ono što vidi kao oslabljenu američku moć ostaje otvoreno.
Peking se dugo predstavlja kao zagovornik „multipolarnog svijeta“ i vjerovatno će koristiti sukob za promovisanje promjene globalnog poretka u kojem SAD i njegovi savezi imaju dominaciju.
Tokom rata, Kina je pažljivo balansirala svoje interese, izbjegavajući otvoreno zauzimanje strane ili direktnu ulogu u rješavanju sukoba.
Iako je podržavala Iran, kritikovala je SAD i održavala kontakte sa državama Zaljeva.
Kineske kompanije su, prema američkoj vladi, pomagale iranskoj nabavci oružja, iako Peking to uglavnom negira.
Da je Xi mogao ugostiti Trumpa na prijateljskom sastanku uprkos ovim napetostima, pokazuje kineski utjecaj i pažljivo izbalansiranu diplomatiju.
Međutim, stručnjaci u Kini ističu da eventualni 'Suez trenutak' SAD-a ne znači automatski da Kina preuzima globalno vodstvo.
'SAD ostaje najmoćniji vanjski akter na Bliskom istoku, ali njegova dominacija sada nosi mnogo veće političke, vojne i ekonomske troškove', rekao je Sun Chenghao sa Univerziteta Tsinghua.
On dodaje da će privlačnost kineskog modela zavisiti ne samo od kritike SAD-a, nego i od toga da li Kina može ponuditi konkretna diplomatska rješenja i doprinos stabilnosti, piše CNN.