U BiH još je misterija zbog čega je Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH morao podnijeti ostavku na tu poziciju. Istovremeno, uprkos njegovom negiranju, u javnosti još nije otklonjena sumnja da je to morao učiniti pod pritiskom SAD-a, navodno, jer nije htio nametnuti rješenje o državnoj imovini koje bi omogućilo nesmetanu realizaciju projekta Južna plinska interkonekcija koji je sad 'zarobljen' Zakonom o zabrani raspolaganja državnom imovinom, nametnutog od bivšeg visokog predstavnika Pady Ashdowna 2005. godine.
No, više izvora je Raportu potvrdilo da se posljednjih dana i u Washingtonu i u Briselu razmatra način kako da se dođe do rješenja i kako da se deblokira izgradnja Južne plinske interkonekcije čiji veći dio trase prolazi preko državnog zemljišta, a da 'svi budu zadovoljni'.
Svi su svjesni nepostojanja konsenzusa
Prema navodima naših sagovornika različite mogućnosti se prema bh. akterima na političkoj sceni artikuliraju preko Ambasade SAD i u Delegaciji EU u Sarajevu .
Nema dileme, kažu Raportovi sagovornici da su svi svjesni da dogovora o Zakonu o državnoj imovini BiH, barem u ovom trenutku, koji bi bio donesen u Parlamentu BiH nema.
Probosanske stranke donošenje zakona o državnoj imovini, u skladu s odlukama Ustavnog suda BiH vide kao jedino rješenje, dok stranke iz RS-a, prije svega SNSD navodno ne žele raspravljati uopće o tome da se na nivou države donosi bilo kakav zakon o državnoj imovini, čak, prema tvrdnjama naših sagovornika, kad bi on entitetima omogućio široke ovlasti kod korištenja te imovine.
Iako Raportovi izvori procjenjuju da je SNSD-ov 'tvrdi' stav oko državne imovine samo blef i alat da pokušaju što više 'istrgovati' s tim pitanjem, istovremeno smatraju da s obzirom na to da se Amerikancima žuri s realizacijom njihovog energetskog projekta, da će ubrzo uslijediti novi prijedlog.
'To bi mogao biti 'lex specialist' za Južnu plinsku interkonekciju koji bi omogućio da se tačno definisane parcele i koridori kroz koje prolazi plinovod stave na raspolaganje za izgradnju i upravljanje projektom, bez čekanja na opći zakon o državnoj imovini koji je već godinama politički blokiran. Međutim i protiv ovakvog parcijalnog rješenja bi vjerovatno bile i probosanske stranke, pa će se vjerovatno ići na varijantu da ovaj zakon nametne budući visoki predstavnik za čije imenovanje su SAD itekako zainteresirane upravo iz ovog razloga, ' kažu Raportovi izvori upućeni u razgovore.
Međutim, ako bi se takav scenarij i desio, postoji veliki rizik i problem da takav pristup postane obrazac ,jer bi svaki naredni strateški projekat povezan sa zabranom raspolaganja državnom imovinom mogao tražiti svoj poseban zakon, čime bi se zaobilazila potreba za jedinstvenim sistemskim zakonom o državnoj imovini.
Kako je prije 21 godinu u Parlamentu BiH razgovarano o državnoj imovini
U javnosti su se pojavili i prijedlozi da bi pitanje državne imovine u BiH moglo biti riješeno kroz model koji je svojevremeno omogućio Vladi SAD da za 12,8 miliona KM kupi državno zemljište u Sarajevu gdje je izgrađena zgrada današnje Ambasade SAD u BiH.
Zbog podsjećanja na tu situaciju, Raport je 'otvorio' stenograme sjednica Predstavničkog doma i Doma naroda PSBiH održanih prije 21 godinu na kojima je donesena odluka koja je ostala upisana kao jedan od prvih slučajeva direktnog raspolaganja državnom imovinom u postdejtonskoj BiH.
Predstavnički dom je 3. februara 2005.godine prvi odobrio prodaju dijela zemljišta bivše kasarne 'Maršal Tito' u Sarajevu Vladi Sjedinjenih Američkih Država za izgradnju nove ambasade.
Time je data saglasnost na odluku Vijeća ministara BiH, koje je Parlamentu dostavilo prijedlog prodaje, uključujući definisanu površinu zemljišta i utvrđenu cijenu, kao i elemente ugovornog odnosa sa američkom stranom.
Tada je primjerice poslanik i u to vrijeme predsjedavajući Predstavničkog doma PSBiH Nikola Špirić pitao da li je ta imovina koja se prodavala i sva druga imovina te vrste, državna imovina s kojom država može da raspolaže, te na koji se zakon može pozvati.
Odgovorila mu je u to vrijeme pravobraniteljica Pravobranilaštva BiH Dragica Miletić.
'Bilo je postavljeno pitanje od predsjedavajućeg gospodina Špirića ,pravni status nekretnina, po kom osnovu se te nekretnine, odnosno po kom zakonu su te nekretnine postale državna svojina?
Naime, prije '90. godine predmetne nekretnine u posjedovnom listu bile su upisane na, kao u posjedovnom listu, kao posjednik SFRJ, a u zemljišno knjižnom izvatku bile su upisane kao društvena svojina. Znači prije '90. godine, prije rata.
Nakon stupanja na snagu Sporazuma o pitanjima sukcesije koji sporazum proizvodi pravno dejstvo od 02.06.2004. godine, predmetne nekretnine postale su vlasništvom Bosne i Hercegovine i to Aneksom A sporazuma. Znači po tim odredbama tog aneksa propisano je da sva pokretna i nepokretna imovina vlasništvo bivše SFRJ i vojna imovina prelazi u vlasništvo država nasljednica te imovine na čijoj teritoriji se ta imovina i nalazi' navela je jasno Miletić da je ključni osnov za vlasništvo države BiH međunarodni Sporazum o sukcesiji bivše SFRJ, koji je stupio na snagu 2004. godine.
Drugim riječima, ona je pojasnila da se ne radi o tome da je imovina 'proizvedena' domaćim zakonom nakon rata, nego da je već ranije postojala kao društvena ili državna imovina SFRJ, a da je sukcesijom automatski raspoređena državama nasljednicama.
Dalje u svom izlaganju Miletić je objasnila da su ranije postojale različite upisne i administrativne evidencije, ali da je kroz kasnije postupke usklađivanja i zemljišnoknjižne odluke kao titular konačno evidentirana država BiH.
Time je Pravobranilaštvo zauzelo stav da država ima puni kapacitet vlasnika uključujući pravo da imovinu proda, da je da u zakup ili da njome na drugi način raspolaže, što je bio pravni temelj odluke Parlamenta BiH o prodaji zemljišta za američku ambasadu.
Naknadno je stav o tome da je država titular svoje imovine potvrđen i odlukama Ustavnog suda BiH.
Međutim, s ove vremenske distance zanimljivo je primijetiti da je BiH u poslijeratnom periodu prvi 'komad' državne imovine prodala u februaru 2005. godine, a da je nepun mjesec nakon odluke u PSBiH, tačnije 18. marta 2005. godine, Paddy Ashdown tadašnji visoki predstavnik nametnuo Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, kojim je zabranjeno otuđenje, prodaja i prenos državne imovine do usvajanja trajnog zakonskog rješenja na državnom nivou.
Taj zakon je u godinama koje su uslijedile više puta dopunjavan i mijenjan kroz odluke OHR-a i uprkos brojnim političkim sporovima i pokušajima drugačijeg uređenja pitanja državne imovine, i dalje je na snazi.
Sada kad je to problem za realizaciju Južne interkonekcije, u narednom periodu će se vidjeti da li će postojeći režim 'zamrznute' državne imovine ostati na snazi u svom sadašnjem obliku ili će se ići ka modelu izuzetaka kroz eventualni lex specialis .