Historijski muzej Bosne i Hercegovine u 2025. obilježava 80 godina djelovanja i za tu godišnjicu dobro su se pripremili. O godinama iza njih, šta su pripremili za rođendan, šta ih muči, a šta raduje u intervjuu za Raport govorila je direktorica muzeja Elma Hašimbegović.
Ko se ne bi veselio
Historijski muzej obilježava 80. rođendan. Kako se muzej drži s obzirom na godine?
Prošlo je osamdeset godina od osnivanja, muzej živi, a što je još važnije, živ je - vitalan i aktivan - usprkos godinama. Tek nam je 80, šalimo se, a opet nije ni to ni malo, pogotovo kad se pogleda šta je ova institucija „preturila“ u proteklih osam desetljeća. Trebalo je proći dvadeset godina od osnivanja dok nije dobio novu namjenski napravljenu zgradu, i to kakvu, da je se ne bi postidio ni Berlin ni London, da bi u nju smjestio prikupljene kolekcije i otvorio stalnu postavku javnosti 1966. godine. Slijedile su još više od dvije dekade aktivnog djelovanja u društvu, a kroz muzej prolazile stotine hiljada posjetilaca kojima je trebalo udahnuti „duh revolucije“. Nadživio je naposljetku muzej i državu i sistem koji ga je osnovao, a potom i život na prvoj liniji u vrijeme opsade, ranjen i oštećen, ali sačuvanih kolekcija. Nije se baš najbolje snašao prvih godina mira i tranzicije, kad ni ljepotu zgrade nisu znali prepoznati, a još manje važnost naslijeđa koje čuva. Nije mu u prilog išla ni odbačenost od strane političkih struktura koje ne zanima ni zajednička prošlost ni zajedničko naslijeđe, ali ni budućnost ove zemlje. Nakon godina agonije i nesnalaženja u novim okolnostima, odlučili smo se podmladiti iznutra, promijenili stav, rekli da možemo bolje i da muzeju moramo vratiti poljuljano dostojanstvo i izgubljenu reputaciju, zavrnuli rukave i krenuli na posao. Muzej je pokazao žilavost, sposobnost revitalizacije i transformacije u relevantnu instituciju kulture koja se uspješno nosi sa svim izazovima sadašnjeg vremena. Taj polet nas i dalje drži, i s mladalačkom energijom i zanosom ulazimo u 80. godinu postojanja.
Najavili ste da jedva čekate da krene rekonstrukcija zgrade.
Ko se ne bi veselio kad je najavljena dosad najveća investicija u rekonstrukciju zgrade. Vlada Kantona Sarajevo, preko Ministarstva kulture i sporta, a u implementaciji Općine Novo Sarajevo, odvojila je cijelih 1,7 miliona maraka da se obnovi staklena fasada i ravni krov muzeja. Ukoliko se to ostvari, muzej će dobiti bolju izolaciju i moći razmišljati konačno o sistemu grijanja, bit će omogućena zaštita kulturno-historijskog naslijeđa u depoima, posjetioci će imati kvalitetnije uslove posjete, ulazit će u muzej obnovljenim stepeništem, a ne raspadnutim i opasnim, kako je donedavno bio slučaj ili improvizovanim kakve smo bili prisiljeni postaviti, osobe sa invalidskim kolicima će imati pristup, a sve će ukupno ostavljati bolji vizuelni dojam. Zaštita građe, bolji uslovi za posjetioce, doprinos inkluziji - ne trebamo se samo mi u muzeju veseliti, trebao bi cijeli grad biti sretan i veseliti jer se jednoj od najreprezentativnijih zgrada u Sarajevu polako vraća sjaj i dostojanstvo.
Državni sistem se već decenijama naporno trudi, što ciljano, što neznanjem, da sistemski uništi ovo društvo
Možete li nam otkriti program koji ste pripremili za obilježavanje 80. godišnjice?
Glavna ideja vodilja programa za obilježavanje velikih 80 je da radimo stvari koje će ostati iza nas i kad prođe ova godina i značajna godišnjica: da ostane ubilježeno da je za 80. godišnjicu Muzej objavio značajne publikacije, restaurirao eksponate, publici ponudio kvalitetne sadržaje i generalno unaprijedio poslovanje. Planiramo intenzivirati izdavačku djelatnost i objaviti cijeli niz publikacija - od knjige o 80 godina muzeja, preko zbornika, kataloga, knjige za djecu; restaurirati neke od ključnih eksponata muzeja, planiramo modernizirati i unaprijediti ponudu suvenirnice, sa elektronskim ulaznicama i kartičnim poslovanjem, unaprijediti galerijske prostore. Dogovorili smo pet većih međunarodnih izložbi, namijenjenih raznolikoj publici - od španskog umjetnika Sebasa Velasca s kojim namjeravamo privući mlade ljude u muzej pa do prestižne foto-izložbe World Press Photo 2025, koja je još u fazi dogovora. Ne zaboravljamo našeg sugrađanina, kolegu i prijatelja, nedavno preminulog fotografa Paula Lowa, čiju retrospektivu namjeravamo postaviti u saradnji sa Akademijom VII i Modulom memorije. Dva su značajna istraživačka projekta koja će obilježiti ovu godinu, a koja će rezultirati izložbama: 80. godišnjica radija i televizije u BiH, u saradnji sa BHRT-om, a drugi se odnosi na historiju žena BiH, podržan od IOM-a. Nije nevažno naglasiti da su za većinu nabrojanog osigurana sredstva, što preko saradnje s međunarodnim partnerima što kroz domaće grantove.
S čime se Vi kao direktorica muzeja susrećete u svom radu s obzirom na to da bh. država i društvo baš i nemaju sluha za važne institucije kulture?
Državni sistem tj. državni aparatus se već decenijama naporno trudi, što ciljano, što neznanjem, da sistemski uništi ovo društvo, i to im nažalost vrlo dobro ide. Ako govorimo o Historijskom muzeju BiH, nas je zapravo nebriga države za svoje institucije, potakla da izazove pretvorimo u šanse, da iskoristimo prostor slobode da radimo upravo na osnaživanju i ozdravljenju društva. Pokušavamo djelovati kroz zdrav i konstruktivan pristup dijalogu o prošlosti, kroz kulturne i umjetničke sadržaje, kroz rad na jačanju pojedinaca a ne kolektiviteta, a pogotovo ne utvrđenog sistema etno-nacionalnih narativa koji su isključujući, konfliktni i ne tragaju za izlaskom iz krize nego je stalno produbljuju.
Ne možemo se žaliti
Ima li među muzejima u Sarajevu rivaliteta?
Svaki od sarajevskih muzeja nudi određeni segment historije i naslijeđa ove zemlje, bavi se različitim temama i svaki ima svoj stil, posebnosti, šarm i način rada. Dio publike dijelimo, a dijelom svaki ima svoju publiku. A svima bi nam trebalo biti u interesu da na najbolji način kreiramo pozitivnu sliku grada i države. Nama koji smo u tome sputani jer posjetioce primamo u ne uvijek idealnim uslovima, dosta je teže, ali se možda baš zbog toga više trudimo da na najbolji način iskoristimo svoje resurse, i na taj način budemo atraktivni posjetiocima, tj., da se ekonomskim jezikom izrazim, da smo konkurentni na tržištu. Dodala bih tu i činjenicu da kad govorimo o muzejima u Sarajevu, četiri muzejske ustanove, su one koje se najčešće spominju u kontekstu neriješenog pravnog statusa i hroničnog tereta nefinansiranja. Umjesto rivalstva, među nama postoji jaka veza nastala iskustvom dugogodišnjih problema, koja je rezultirala istinskim razumijevanjem, a mogu slobodno reći i snažnim osjećajem izražavanja solidarnosti.
Posjećuju li ljudi muzej?
Ako imamo u vidu da generalno nismo kultura koja posjećuje muzeje, a nismo ni Louvre ili British Museum u koje se milioni ulažu, pa još ako uzmemo u obzir i činjenicu da smo muzej koji se ipak bavi teškim temama, možemo biti zadovoljni. Uspjeli smo zadnjih godina upornim radom na promovisanju muzeja kao kulturnog žarišta, aktivnostima i raznolikom ponudom, podići svijest kod građana da je muzej važna tačka u kulturnom životu grada.
Spomenut ću prošlogodišnji uspjeh izložbe "Labirint devedesetih" koja je u muzej dovela više hiljada posjetilaca iz zemlje i regije koji su namjenski došli da je posjete, ili otvorenje nove stalne postavke "Wer ist Walter?" o antifašističkom otporu u Drugom svjetskom ratu, na koje je došlo više stotina posjetilaca i učinila da muzej to veče djeluje baš svjetski. Naše kolege iz evropskih zemalja koje su sarađivale na projektu velike evropske teme otpora fašizmu nisu mogle da se načude odzivu i interesu domaće publike. To je znak da i izložbe koje se bave teškim i osjetljivim temama mogu privući posjetitelje. Kad tome dodamo cjelogodišnje aktivnosti muzeja, promocije, koncerte, festivale, ne možemo se žaliti. S druge strane, strani turisti nađu put do muzeja jer je to jedna od nezaobilaznih tačaka ukoliko žele saznati nešto o historiji ove zemlje. Može li bolje, sigurno da može.