Dirigent Opere Narodnog pozorišta Sarajevo Dario Vučić (46) nakon duže pauze i teškog životnog perioda vratio se na scenu.
Balet "Giselle" kompozitora Adolphea Adama izveden je ponovo poslije tri godine uz pratnju orkestra Sarajevske filharmonije, kojom je dirigovao maestro Vučić.
U intervjuu za Raport Vučić je veoma otvoreno govorio o teškom periodu koji je iza njega, borbi s karcinomom, povratku na scenu, planovima...
Kako ste sada?
Sad je OK, prošlo je. Karcinom je operisan, izvađen. Zasada je dobro, redovne kontrole. Uz Božiju pomoć nadam se da će sve dalje ostati tako dobro.
Nakon godinu ipak sam izdržao
Nakon više od godinu stajali ste pred orkestrom Sarajevske filharmonije. Kako je bilo ponovo dirigovati?
Pauza je bila od 7. maja prošle godine do 16. maja ove godine. Znači godinu dana nisam dirigovao predstave. Jesam neke manje koncerte, neke numere, ali baš prave operne i baletne predstave nisam.
Veliko je uzbuđenje vratiti se, pogotovo kada je bilo pitanje života i smrti, kad je bila ta operacija karcinoma, pa poslije toga je to još značajnije.
A s druge strane naravno poželi čovjek svoj posao, svoj poziv, ponovo raditi, biti s kolegama s kojima već 20 godina sarađujem.
Vjerovatno je bilo posebno iskustvo.
Nakon operacije sam dobio bruh i nosio sam taj pojas što stegne stomak. I baš sam se bojao tog bruha kako ću sada moći dirigovati, da me ne zaboli, da se ne ukliješti...
Međutim, bruh nije bio problem, nego u momentu od silnog uzbuđenja i od manjka kondicije meni je srce počelo lupati usred predstave, usred dirigovanja. Ali sam se smirio disanjem, polako sam smanjio kretnje i prebrodio taj trenutak i onda ostatak nastavio dirigovati bez ikakvih problema. Tako da se to nije ni primijetilo, ali hoću reći koliko je to uzbuđenje bilo nakon godinu dana vratiti se ponovo na scenu.
Ipak treba i kondicija za dirigovanje.
Da, to su velike predstave, i operne i baletne, koje traju od dva do tri sata. Za to je potrebna naravno velika kondicija i fizička, ali i mentalna da držite sve to pod kontrolom. Nekad je bilo i 100-120 ljudi kojima vi dirigujte i koje morate pratiti. Tako da je to i mentalno i fizički dosta naporan posao.
Potrebna je naravno i fizička i mentalna spremnost. I, evo, nakon godinu dana ipak sam ja to izdržao. I evo idemo dalje, nadam se i redovnije i bolje.
Kažete bili ste na rubu života i smrti, dijagnoza karcinom je i fizičko i mentalno opterećenje. Kako ste Vi to prevladali, mlad ste čovjek, dijagnoza je bila šokantna?
Imao sam karcinom na debelom crijevu zloćudni, ali međutim kažu doktori hvala Bogu da je uhvaćen na vrijeme, operacijom je odstranjen. Naravno i fizički i psihički te to malo dotuče, nekako bude šok.
Ali ja sam to podnio prvenstveno psihički dobro, jer smo speltom okolnosti imali već ranije takvih problema u porodici, pa smo mi već bili na dječijoj Onkologiji sa starijom kćerkom prije nekih 10 - 12 godina. Tako da smo se svega nagledali i vidjeli.
Kada sam vidio tu djecu, maltene bebe, djecu od 2-3 godine pa do tinejdžera sa 16-17 godina, koji je tek počeo život... Kada sam sve to vidio onda sam sebi rekao: "Tebi je 45 godina, završio si fakultet, radiš posao, radio si 20 godina posao koji voliš, oženio se, imaš djecu... Svoj dio života sam do sada fino ostvario, zadovoljan sam... Pa sad ako bude ono najcrnje...". S te stane sam bio spreman i nekako sam to podnio lakše, jer mislim da sam jedan dio života proživio fino, ako ne bude dalje-ne bude.
Ipak, kad god vratim te slike djece ipak pred njima je tek život. Onda bi volio prije da oni to što dalje prožive i da nastave svoj život normalno. Tako da sam sebe s psihičke strane nekako smirio, nekako pozitivno do kraja.
Nadam se novim premijerama
Objavili ste knjigu kompozicija za orgulje.
Tako je, to smo nas četvorica - Danijel Žontar, Toni Toplan, Faruk Mehić i ja.
Kompozicije su nastale na koncertnoj sezoni Koncertita, koju sam ja osnovao u crkvi Presvetog trojca u Novom Sarajevu, Godine 2022. počeli su ti koncerti. Devet koncerata-devet mjeseci.
Na jednom od tih koncerata moje kolege i ja smo napisali nove kompozicije, autorske, koje smo izveli na tom koncertu, to su bile svjetske premijere djela. I nakon tog koncerta javio nam se mladi kolega kompozitor iz Bihaća Faruk Mehić, koji je bio oduševljen tom idejom da smo mi napisali nova djela.
Kaže: "Ja bih isto napisao jednu-dvije orguljske kompozicije", rekao sam mu: "Slobodno napiši pošalji."
Nakon tih mjeseci dobio sam ideju da napravimo zbirku. I uz pomoć župnika velečasnog Dražena Kusture, župa je izdala zbirku orguljskih kompozicija i to je prva zbirka takva u BiH. Nadam se da će ih biti još i da će ova zbirka otići po svijetu. Jer muzika je univerzalni jezik, ko zna note ne mora znati ni jedan strani jezik.
Na ovaj način smo obogatili i bh. muzičku riznicu i gdje god ta zbirka po svijetu ode ona tretira dio bh. muzičke baštine.
Vaši dalji planovi?
Dalje se nadam novim premijerama koje će biti od iduće sezone u Narodnom pozorištu. Naravno, nadam se i dobrim studenima na Muzičkoj akademiji gdje sam honorarno profesor, a naravno da će ostati otvoreno i za kolege i za mene da ćemo pisati nove kompozicije. I nadam se novim zbirkama raznih kompozitora.
U svakom slučaju idemo pozitivno, rad je pred nama svima, ali naravno prvenstveno zdravlje.