Danas je Đurđevdan (Ederlezi, Jurjevo) praznik koji slave mnogi, a najviše se veže za romsku kulturu i Rome, kojima je jedan od najznačajnijih praznika, bez obzira na vjeru i naciju.
Đurđevdan simbolizira dolazak proljeća, praznik je radosti i veselja, a ispunjen je i brojnim običajima.
Međutim danas u sarajevskom romskom naselju Gorica i nije bilo toliko veselo. Čula se muzika, palile su se vatre, ali nije bilo one od ranije poznate atmosfere.
Stanovnici Gorice kažu "da nije kao prije, a i dan je žalosti zbog nastradale djece u Beogradu".
Hasija Sejdić kaže da se za Đurđevdan ujutru loži vatra, umije se omahom. Onda dođe porodica, čestita, okupe se oko vatre.
Sejdić ističe da su Romi u Bosni i Hercegovini u lošem položaju, mladi ljudi koji bi i željeli raditi teško se zaposle.
Đurđevdan je praznik vezan za najveći broj običaja koji postoje u narodnom vjerovanju. Smatra se granicom između zime i ljeta, praznik vezan za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih iz kuće, plodnost stoke i dobre usjeve.
Glavni običaji su pletenje vijenaca od bilja, umivanje sa biljem, kupanje na rijeci…
Đurđevdansko cvijeće su đurđevak, mlečika, maslačak i od njih treba isplesti vjenčiće kojima se kite ulazna vrata na dvorištu i kući.
Svetog Đorđa slave i katolici i pravoslavci. Pravoslavci kao krsnu slavu 6. maja, a katolici kao imendan 23. aprila.
