Prolazak vremena niko ne može zaustaviti, ali superstoljetnici – oni koji dožive 110. rođendan – imaju posebnu sposobnost da odgode neizbježno.
Detaljna zdravstvena analiza Marije Branyas, jedne od najstarijih osoba na svijetu, sugerira da je jedan od razloga zašto je doživjela 117 godina bio taj što je imala izuzetno mlad genom.
Neki od njenih rijetkih genetskih varijanti povezani su s dugovječnošću, snažnim imunitetom, te zdravim srcem i mozgom.
Naučnici u Španiji kažu da sada koriste ova otkrića kako bi „pružili novi pogled na biologiju ljudskog starenja, predložili biomarkere za zdravo starenje i potencijalne strategije za produženje životnog vijeka“.
Rezultati se temelje na uzorcima krvi, sline, urina i stolice koje je Branyas dobrovoljno dala prije svoje smrti 2024. godine, kada je bila najstarija živuća osoba na svijetu.
Prema timu iz Istraživačkog instituta Josep Carreras za leukemiju u Barceloni, Branyas je imala ćelije koje su se „ponašale“ ili „osjećale“ mnogo mlađe od njenog stvarnog doba. Ona je prosječni životni vijek žena u Kataloniji nadmašila za više od 30 godina.
U dubokoj starosti, kažu naučnici, imala je općenito dobro zdravlje – odlično kardiovaskularno stanje i vrlo niske nivoe upale.
Uprkos godinama, njen imuni sistem i crijevni mikrobiom imali su pokazatelje karakteristične za mnogo mlađe ljude. Također je imala izuzetno nizak nivo 'lošeg' holesterola i triglicerida, te vrlo visok nivo 'dobrog' holesterola.
Svi ovi faktori mogli bi objasniti njeno izvrsno zdravlje i ekstremnu dugovječnost.
Branyas je živjela mentalno, društveno i fizički aktivnim životom, ali imala je i sreću s genetikom. Mediteranska ishrana bogata jogurtom mogla je igrati ulogu, ali se pretpostavlja da na ekstremnu dugovječnost utiče širok spektar genetskih i okolišnih faktora.
Zanimljivo je da su naučnici primijetili 'ogromno skraćivanje telomera' – zaštitnih kapica na krajevima hromosoma. Kraći telomeri obično su povezani s većim rizikom od smrti. Ipak, novija istraživanja sugeriraju da kod najstarijih ljudi telomeri nisu koristan biomarker starenja.
Štaviše, vrlo kratki telomeri možda su Mariji Branyas pružili prednost – teoretski, kraći životni vijek njenih ćelija mogao je spriječiti da se rak ikada razvije.
"Slika koja proizlazi iz našeg istraživanja, iako zasnovana na jednom izuzetnom slučaju, pokazuje da ekstremna starost i loše zdravlje nisu nužno povezani", pišu istraživači koje predvode epigenetičari Eloy Santos-Pujol i Aleix Noguera-Castells.
Naravno, istraživanje jedne osobe, ma koliko posebne, ograničeno je u onome što može otkriti za ostale. Istraživači priznaju da su potrebne veće grupe ispitanika kako bi se rezultati mogli potvrditi i proširiti.
No, i šira istraživanja stogodišnjaka pokazala su da ih od ostalih ljudi razlikuju određeni biomarkeri – jedinstvene osobine koje im možda pomažu da odole bolestima.
Stogodišnjaci su danas najbrže rastuća demografska grupa u svijetu, ali samo 1 od 10 onih koji dožive 100 godina doživi i narednu deceniju. Ono što je Marija Branyas ostavila naučnicima jeste rijetka prilika da prouče puteve koji mogu omogućiti ekstremno dug ljudski život.