Tokom željeznog doba euroazijskim stepama jahali su nomadski ratnici poznati kao Skiti. Moć je bila u rukama elite, a njihov visok društveni položaj potvrđivao se i nakon smrti kroz raskošne grobnice prepune zlata i vrijednih predmeta.
Među najpoznatijim nalazištima nalazi se grob takozvanog "Zlatnog čovjeka", u kojem su arheolozi pronašli željezno oružje, bronzane predmete, srebrnu zdjelu i više od 4.000 zlatnih ukrasa.
Nova genetska analiza prvi put pokazuje da pripadnici skitske elite, poput Zlatnog čovjeka, nisu svoj položaj stekli slučajno, već su ga nasljeđivali i dijelili s članovima svojih porodica. Na taj način stvorena je društvena hijerarhija kakva ranije nije postojala među nomadskim zajednicama euroazijske stepe.
Upoređujući DNK desetina osoba iz više grobnih nalazišta, naučnici su otkrili rodbinske veze među skitskim elitama, čak i među grupama koje su živjele stotinama kilometara udaljene jedne od drugih. Rezultati, objavljeni u časopisu Science Advances, predstavljaju prvi čvrst dokaz da su pripadnici skitske elite bili međusobno povezani.
Riješena misterija Zlatnog čovjeka
Genetska analiza riješila je i dugogodišnju dilemu o identitetu Zlatnog čovjeka, čiji je skitski kurgan, odnosno grobni humak, datiran između 400. i 300. godine prije nove ere. Grobnica je otkrivena 1969. godine na području današnjeg Kazahstana.
Iako je decenijama bio poznat pod tim nadimkom, naučnici nisu mogli sa sigurnošću utvrditi da li se radi o muškarcu ili ženi.
U novoj studiji analizirani su DNK markeri iz cijelog genoma, a uz pomoć statističkih metoda popunjeni su dijelovi oštećenih genetskih podataka. Rezultati pokazuju da je Zlatni čovjek najvjerovatnije bio muškarac i da je pripadao južnoj grani Skita poznatoj kao Saka.
Jedna od stručnjakinja koja nije učestvovala u istraživanju istakla je da studija uspješno povezuje genetske, arheološke i historijske podatke te potvrđuje da je društveni status bio zasnovan na porijeklu.
To znači da se, osim bogatstva, s generacije na generaciju prenosila i politička moć.
Početak dinastijske vlasti
Istraživači su analizirali DNK i druge podatke 85 osoba, od kojih je 38 bilo sahranjeno u elitnim, a 47 u običnim grobnicama.
Iako su populacije željeznog doba bile genetski raznovrsnije nego stanovnici bronzanog doba, DNK pripadnika elite pokazivao je mnogo veću međusobnu sličnost, što upućuje na zajedničko porijeklo.
Drugim riječima, osobe visokog društvenog statusa činile su posebnu genetsku grupu unutar tadašnje populacije.
Elitni kurgani bili su impresivne građevine, visoke i do 15 metara, s prečnikom većim od 100 metara. Unutar njih nalazili su se prolazi, katakombe i bočne prostorije s ostacima životinja ili članova porodice.
Na pojedinim posmrtnim ostacima uočeni su tragovi mumifikacije ili postmortalne trepanacije, bušenja lobanje nakon smrti radi uklanjanja mozga. Naučnici smatraju da je to bio način očuvanja tijela dok se pripremala složena grobnica ili organizovao transport do mjesta ukopa.
Posebno zanimljiv primjer pronađen je kada su elitni muškarac i njegovi unuci sahranjeni u različitim kurganima udaljenim gotovo 100 kilometara. Uprkos udaljenosti, DNK analiza potvrdila je njihovu blisku rodbinsku vezu.
Jedno od djece sahranjenih u raskošnoj grobnici imalo je svega godinu dana.
To, prema autorima istraživanja, jasno pokazuje da se društveni status nije sticao zaslugama, već rođenjem u određenoj porodici.
Žene su također bile dio elite
Gotovo polovina od 38 elitnih osoba obuhvaćenih istraživanjem bile su žene.
Njihove grobnice bile su jednako raskošne kao i muške, s bogatim prolazima, konjima, luksuznom odjećom i vrijednim artefaktima, što ukazuje da su žene uživale visok društveni ugled u skitskoj kulturi.
To se podudara s rezultatima ranijih istraživanja naroda euroazijskih stepa iz bronzanog doba, prema kojima su žene posjedovale značajan dio porodičnog bogatstva kroz nakit i bronzane ukrase.
Kod kasnijeg nomadskog naroda Xiongnu upravo su žene često zauzimale najviše društvene položaje.
Posebnu pažnju privukla je skitska plemkinja poznata kao "Princeza iz Urdžara", koja je nosila raskošni zlatni ukras za glavu sličan onome pronađenom kod Zlatnog čovjeka. Kameni oltar i ljekovito bilje pronađeni u njenom kurganu navode istraživače na pretpostavku da je možda imala i ulogu šamanke.
Ostaje jedno veliko pitanje
Naučnici sada žele otkriti šta je dovelo do stvaranja nasljedne elite među Skitima.
Naime, tako izražena društvena podjela nije postojala kod ranijih nomadskih zajednica euroazijske stepe iz bronzanog doba.
Zbog toga istraživači nastoje odgovoriti na pitanje koji su politički, ekonomski ili društveni faktori doveli do nastanka dinastijske vlasti i sve veće nejednakosti upravo u željeznom dobu.