Nakon desetaka prijava i nekoliko krivičnih postupaka, gotovo svi članovi 20-člane sirijske proširene porodice iz Stuttgarta vraćeni su u svoju domovinu. Četvero ih se vratilo u Siriju ovog ljeta, a još 13 tokom vikenda, rekla je ministrica pravosuđa Marion Gentges u Stuttgartu.

Tri člana u zatvoru

Navodi se da je većina njih bila umiješana u najmanje 160 zločina, uključujući pokušaj ubistva iz nehata, napad i krađu. Troje drugih još su u njemačkim zatvorima i očekuje se da će se kasnije vratiti u Siriju, piše Fenix magazin.

„U ovom trenutku, kontrolirani izlazak iz zemlje bio je jedini način da se prekine boravak članova porodice“, rekao je Gentges.

Pregovori njemačke vlade s novom sirijskom vladom o deportacijama u nesigurnu zemlju povećali su spremnost za kontrolirani izlazak, pišu njemački mediji.

Kako su objavili ministrica pravosuđa Baden-Württemberga Marion Gentges  i državni sekretar Siegfried Lorek, 13 članova porodice iskoristilo je ponudu da napuste zemlju. Prevezeni su u Siriju s međuslijetanjem u Turskoj. Država je osigurala 1.350 eura “finansiranja” po osobi, plus troškove avionskih karata.

Dobro potrošen novac, kaže državni sekretar. Pogotovo s obzirom na troškove deportacije – koja nije moguća u Siriji.

Ali što je motiviralo glavu porodice Almudyja H. da prihvati ponudu države? Prethodno su o tome raspravljali mjesecima, bezuspješno!

Došli kao izbjeglice

Budući da je nekoliko članova porodice ljeti otputovalo u Siriju direktno iz zatvora (njihove preostale kazne su uvjetne), a trojica braće kriminalaca suočavaju se s deportacijom nakon zatvora, ponovno ujedinjenje porodice u domovini također je imalo smisla za porodicu.

"Osim kriminalaca, u avionu su bila i djeca porodice", rekla je ministrica.

Osim oca, koji je također već poznat policiji, porodica navodno uključuje dvije preživjele supruge, kao i brojnu braću i sestre te polubraću trojice nedavno osuđenih mladića.

Prema Ministarstvu unutarnjih poslova, svi članovi porodicxei su sirijski državljani. Došli su u Njemačku između 2015. i 2020. godine i bili su priznati kao izbjeglice ili su imali supsidijarnu zaštitu.

To znači da se ljudi ne mogu vratiti u svoju zemlju porijekla čak i ako nisu priznati kao izbjeglice niti imaju pravo na azil.