Međusobni odnos roditelja igra veliku ulogu u životu djeteta i može da utječe na mentalno zdravlje, uspeh u školi i buduće veze.
Svađe nisu uvijek loše. „Pozitivne svađe" mogu imati pozitivne efekte na djecu. U većini slučajeva, svađe ili ne utiču na djecu ili utiču u vrlo maloj mjeri.
Problemi se mogu pojaviti kada roditelji viču jedni na druge ili izbjegavaju komunikaciju.
Istraživanja sprovođena širom sveta u proteklih nekoliko decenija, pokazala su da djeca stara svega šest mjeseci mogu imati povišen puls i pojačan hormon stresa ukoliko su izloženi svađama roditelja.
Dojenčad, djeca i adolescenti mogu pokazivati znake poremećaja ranog razvoja mozga, problema sa spavanjem, anksioznosti, depresije i drugih ozbiljnih problema koji su rezultat hroničnih sukoba roditelja.
Slične simptome pokazuju i deca koja su izložena manje intenzivnim, ali čestim svađama roditelja.
Nekada se smatralo da razvod i odluka roditelja da više ne žive zajedno imaju trajni utjecaj na razvoj djeteta.
Međutim, u pojedinim slučajevima, smatra se da su zapravo svađe roditelja koje se dese prije, za vrijeme i nakon razvoda, štetne, a ne sam razvod.
Slično tome, oduvijek se smatralo da genetika igra važnu ulogu u tome kako će dijete reagovati na konflikt roditelja.
Istina je da je „priroda" djeteta najznačajnija kada je djetetovo mentalno zdravlje u pitanju. Međutim, atmosfera u kući u kojoj odrastaju i sve ono što tamo nauče može biti jako značajno. Smatra se da su genetske predispozicije samo baza i da se situacija sa mentalnim zdravljem djeteta može popraviti ili pogoršati zavisno od atmosfere u porodičnom domu.
Zato je odnos roditelja glavna stvar. Važan je sam odnos roditelja, a ne to da li oni žive zajedno ili ne, čak ni to da li su u pitanju biološki roditelji djeteta.