Mjesec nakon završetka opsade čeličane Azovstal u Mariupolju, što je označilo i pad tog priobalnog grada u ruske ruke, život se nastavlja bez pristupa nekim osnovnim potrepštinama. Oni koji su ostali u gradu, uglavnom su odsječeni od vanjskog svijeta s ograničenim mobilnim i internetskim vezama, piše Guardian.
'Tu je bilo gore nego u paklu. Ne postoje riječi kojima bi se to opisalo', rekao je 55-godišnji Vladimir Korčma, koji je čitav život živio u Mariupolju i radio kao strojar u lokalnoj tvornici.
'Nismo imali ni plina ni struje. Oni sretniji među nama imali su vodu', kaže Korčma koji je napustio grad krajem maja.
Korčma, čvrst čovjek s prodornim plavim očima, razgovarao je u Kijevu, u centru za pomoć izbjeglicama iz Mariupolja. Taj centar, koji osigurava hranu i smještaj, prva je stanica za mnoge koji su napustili svoj grad.
Korčma vadi svoj mobitel kako bi pokazao fotografije uništenog stambenog bloka i, kao i mnogi njegovi sugrađani, očajno želi da se vidi utjecaj ruske invazije na njihove živote.
'Ovo je bio naš dom', kaže Korčma pokazujući ekran. 'Sad su to samo ruševine. Nikad nisam niti pomislio da bih u 55. godini mogao postati beskućnik.'
Kontaktiranje s njegovim bratom i drugima koji su ostali u Mariupolju je teško, ali ne i nemoguće, kaže Korčma. Internetski i mobilni operater Kyivstar prestao je raditi krajem aprila, a Korčma kaže kako je njegov brat morao ići sve do ruba grada kako bi uhvatio signal.
Rusija se silno trudi popuniti informacijski vakuum koji postoji u Mariupolju dovozeći u okupirani grad kamione s velikim ekranima. Ti 'mobilni informacijski kompleksi', kako ih Rusija zove, prikazuju vijesti državne televizije i političke talk-showove u kojima gosti podržavaju invaziju.
'Postavili su te ekrane širom grada, na sve glavne trgove', kaže Katerina, koja nije željela da joj prezime bude objavljeno jer se trenutačno nalazi u ruskom pograničnom gradu Rostovu na Donu nakon što je napustila Mariupolj 6. maja. 'Dok smo moja majka i ja stajale u redu za hranu i vodu, morale smo slušati priče o tome kako nas oslobađaju od nacista', dodala je, prenosi Jutarnji.
Ruski državni mediji su uzbuđeno objavili kako je znak dobrodošlice na ulazu u Mariupolj zamijenjen onim obojenim u boje ruske zastave.
'Denacifikacije je u Mariupolju bila uspješna', kaže Vladimir Solovjev, jedan od najistaknutijih ruskih TV voditelja.
No izvještaji onih koji su u gradu, čak i onih koji su podržavali rat, opisuju daleko sumorniju sliku. Mjesecima nakon što je Kremlj proglasio da ima kontrolu nad gotovo čitavim gradom, ruski mediji nisu uspjeli sakriti užasno stanje u Mariupolju.
'Stanovnici razrušenog Mariupolja kuhaju gulaš od golubova nad otvorenim plamenom u svojim dvorištima', izvijestila je krajem maja ruska državna televizija NTV. U većem dijelu grada nema struje i vode, kaže se u izvještaju.
U međuvremenu, sve gore zdravstveno stanje i nedostatak lijekova dodatno pogoršavaju situaciju.
U centru za pomoć izbjeglicama, Oleh kaže kako je nedugo prije nego što je napustio grad 2. maja, odveo svog mlađeg brata zubaru nakon što je ovoga danima mučila zubobolja dok su se skrivali u bunkeru.
Dok su bili u ordinaciji, saznali su da zubar više nema anestetika. 'Infekcija zuba se širila i moralo se nešto poduzeti. Izvadili su mu zub na živo, bez anestezije. Urlao je i urlao', kaže Oleh.
Sada postoji bojazan da bi kolera i druge smrtonosne bolesti mogle ubiti mnogo ljudi, jer leševi još uvijek leže uokolo, a s ljetom dolazi sve toplije vrijeme. 'Smrad u gradu je bio vrlo intenzivan, gdje god da ste išli', kaže Katerina.
Snimke objavljene na Telegramovom kanalu 'Mariupolj sada' - koji su otvorili ukrajinski volonteri kako bi dobili informacije iz grada - prikazuju uznemirujuće prizore. Na jednoj posebno jezivoj slici, vide se desetine tijela ubijenih kako leže na jednom parkingu.
Petro Andrjuščenko, savjetnik ukrajinskog gradonačelnika Mariupolja, nedavno je procijenio da je u dva mjeseca ratovanja poginuo 22.000 ljudi, dok osoba koja u gradu organizira pokope kaže kako je ta brojka bliža 50.000.
I dok proruski separatisti obećaju da će obnoviti grad i pretvoriti ga u ljetovalište, čini se da ekonomija stoji i svugdje se stvaraju dugi redovi za hranu i humanitarnu pomoć.
'Zamislite raspad Sovjetskog saveza, ali pet puta gori', kaže 54-godišnja Tatjana koja je Mariupolj napustila u aprilu, ali je otada u kontaktu s majkom i sestrom koje su još uvijek u gradu.
Nedugo nakon dolaska proruskih separatista, Tatjana kaže kako su 'okupatori' obećali stanovnicima da će im isplatiti zaostale penzije, no Tatjana i ostali požalili su se kako su tek rijetki u gradu vidjeli neki novac.
Umjesto toga, proruski dužnosnici naredili su da se samo onima koji su svoj ukrajinski pasoš zamijenili ruskim, mogu prijaviti za pomoć. Proruski separatisti ranije su objavili da su počeli izdavati ruske pasoše u Hersonu i Melitopolju, dva okupirana grada zapadno od Mariupolja.
'Neprestana rijeka boli', kaže Ana Časovnikova, psihologinja u centru za pomoć, opisujući terapije s onima koji su napustili Mariupolj.
'Jedan od najvećih problema je taj što ljudi ne mogu prihvatiti činjenicu da su njihovi prošli životi zauvijek nestali. Ničemu se ne mogu radovati', kaže Časovnikova, koja je i sama napustila grad na početku rata.
Priznala je da, unatoč tome što je psihologinja s mnogo iskustva, često ne zna kako pomoći svojim pacijentima koji s njome dijele svoje priče 'posve nezamislive za 21. stoljeće'.
'Šta da kažete djevojčici koja vam je ispričala da joj je oca raznijela granata pred njenim očima usred proslave rođendana', kaže Časovnikova.
Dodaje i kako njeni pacijenti ne mogu shvatiti kako je moguće da su mnogi koje su smatrali prijateljima i dobrim susjedima mogli 'učiniti takve grozne stvari'.
U Mariupolju, gradu oko 60 kilometara udaljenom od ruske granice, uglavnom se govorio ruski jezik, a ekonomske i porodične veze s Rusijom bile su vrlo duboke.
'Na kraju im kažem da su to sve potezi šizofrenog predsjednika. I da možda uopće nema svrhe pokušavati ga shvatiti.'
U centru za pomoć se na dnevnoj bazi održavaju terapije s terapijskim psima. Jedna porodica sjedi u krugu i maze razdraganog labradora.
'Pas pomaže djeci i njihovim roditeljima da zaborave prošlost na barem sat vremena', kaže Časovnikova.
U Mariupolju je ostalo oko 90.000 ljudi, dok je grad prije rata imao oko pola miliona stanovnika. Mnogi od onih koji su ostali, bili su ili prestari da odu ili nisu željeli napustiti svoje domove.
'Ukrajinci su vrlo privrženi svojim domovima', objašnjava Časovnikova. 'Neki od onih koji su ostali, nisu željeli napustiti svoje kuće.'
No prisutno je i prilično ogorčenje prema onima s proruskim sentimentom koji su ostali u gradu.
Nadia, bivša trenerica boksa koja je napustila Mariupolj i otišla u Kijev, kaže kako zna za nekoliko muškaraca iz njezine teretane koji su se radovali dolasku ruskih snaga i zato su ostali u gradu. 'Pa neka sad uživaju živjeti s njima', kaže Nadia.
Pred strojarom Korčmom i drugima koji su preselili u Kijev, neizvjesna je budućnost.
Kaže da, iako je zahvalan za smještaj koji su on i njegova porodica dobili u Kijevu, čezne za danom kad će se moći vratiti u svoj rodni grad.
'Ondje sam imao svrhu, ondje sam izgradio život. Stvari nisu bile savršene, ali su funkcionirale', kaže. 'To sve nam je sada oduzeto.'
