Na općim izborima 2022. godine u entitetu Republika Srpska, za predsjednika RS glasalo je ukupno 676.762 birača. Danas, na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske, prema do sada dostupnim podacima, glasalo je tek oko 443.472 birača, manje od trećine od nešto više od 1,2 miliona birača s pravom glasa.
Ovi brojevi nisu samo statistički pad, prije svega za SNSD, nego i politički i signal građana.
Građani su najprije neizlaskom, a zatim i samim glasanjem, jasno pokazali da više ne daju ni masovnu ni snažnu podršku politici Milorada Dodika.
Prepoznata politika straha
Izostanak mobilizacije biračkog tijela, koje je nekada bilo temelj njegove političke moći, govori da je narativ stalnog podizanja tenzija, huškanja i fokusiranja na uske partijske interese izgubio dosadašnji učinak.
Građani su, čini se, prepoznali da je politika straha i konfrontacije iscrpila svoje mogućnosti.
Podsjetimo, na izborima 2022. Dodik je kao SNSD-ov kandidat osvojio 300.180 glasova, dok je njegova tadašnja glavna protivkandidatkinja Jelena Trivić dobila 273.245 glasova , rezultat koji je odražavao tadašnju polarizaciju, ali i veliku izlaznost.
Danas je vidljivo da se taj politički okvir raspao.
Prema do sada dostupnim podacima, kandidat SDS-a i ostatka opozicije, Branko Blanuša, pobjeđuje Karana u nizu važnih gradova i to Banjoj Luci, Bijeljini, Tesliću, Loparama, Modriči, Ilidži, Palama, Prnjavoru, Gacku, Kotor Varoši, Ljubinju i Berkovićima.
Građani ovim izborima nisu samo odbili da masovno glasaju za Dodikovu politiku, nego su odbili i njegovu interpretaciju stvarnosti.
Politička dominacija SNSD-a više nije neupitna
Nisu prihvatili narativ da je suđenje Dodiku bilo suđenje Republici Srpskoj. Jasno su razdvojili institucije od pojedinca. To je nešto što je ključni iskorak političke zrelosti.
Dodik je ove izbore pokušao prikazati i kao obračun sa Christianom Schmidtom, visokim predstavnikom u BiH, predstavljajući ih kao referendum o njegovoj ulozi u BiH.
Međutim, sama činjenica da građani nisu pohrlili na birališta pokazuje suprotno, nisu prihvatili Dodikovu konstrukciju da se glasa 'protiv Schmidta' i za opstanak RS. Da jesu, izlaznost bi bila masovna, a rezultat jednako snažan. Ovako, birači su jasno poručili da ne žele učestvovati u još jednoj političkoj predstavi u kojoj se lični sukobi prelivaju na čitavo društvo.
Time su pokazali da im je dosta retorike u kojoj se privatni, stranački ili personalni interesi predstavljaju kao državni, nacionalni ili opći.
Kako se brojanje približava kraju, postaje očito da čak i ako kandidat SNSD-a formalno pobijedi Dodik iz ovog procesa izlazi slabiji.
Njegova tvrdnja prije dvije godine da SNSD ima 200.000 članova sada djeluje 'šuplje', jer čak ni to deklarativno članstvo nije mobilizirano da stane iza stranačkog kandidata.
A još jasnije je da široki krug nestranačkih birača, onih koji često odlučuju izbore, danas se odlučio okrenuti drugom smjeru.
Ovi izbori nose poruku da politička inercija više ne funkcioniše. Birači u Republici Srpskoj pokazali su da se povjerenje ne može tražiti na osnovu starih poruka, konflikata i strahova. Neizlaskom, a zatim i oni što su izašli glasanjem u velikom broju za Branka Blanušu, kandidata SDS-a i ostatka opozicije, poslali su dvostruku poruku nezadovoljstva.
Prvo kroz tišinu, odnosno apsistenciju, a zatim kroz aktivan izbor Branka Blanuše koji je na izbore izašao kao autsajder i širim masama nepoznato ime, a ipak se brojem glasova značajno približio Karanu kao kandidatu SNSD-a u čiju je kampanju uložen čitav mehanizam javnih resursa I režima u RS.
I zato, bez obzira na konačni rezultat, jedno je nesumnjivo. Politička dominacija SNSD-a više nije neupitna, a građani su po prvi put poslije dugo godina otvoreno pokazali da Dodikov narativ više ne prihvataju 'zdravo za gotovo' i da su spremni kazniti politiku koja interese pojedinaca prikazuje kao interese naroda.
Kako se brojanje približava kraju, postaje očito da čak i ako kandidat SNSD-a formalno pobijedi, Dodik iz ovog procesa izlazi slabiji. Njegova tvrdnja da SNSD ima 200.000 članova sada djeluje ‘šuplje’, jer čak ni to deklarativno članstvo nije mobilizirano da stane iza stranačkog kandidata. A još jasnije je da široki krug nestranačkih birača, onih koji često odlučuju izbore, danas se odlučio okrenuti drugom smjeru.