Izjava Milorada Dodika s večerašnje press konferencije, u kojoj je rekao da 'misli da će balije iz Sarajeva požaliti Milorada Dodika kada vide šta Karan namjerava da radi' još je jedan u nizu primjera otvorene prijetnje, govora uvreda i mržnje koji u Bosni i Hercegovini prolazi bez ikakvih posljedica.
Ovo nije bila poruka samo političkim akterima u BiH, Bošnjacima, ovo je bila poruka čitavom jednom narodu, Bošnjacima koje Dodik pokušava predstaviti već duže vrijeme građanima drugog reda i koje vrijeđa i kleveta bez ikakvih sankcija. I prijeti im sad sa Sinišom Karanom.
Bošnjake ova prijetnja podsjeća na one s početka devedesetih kada su slično prijetili oni koji su danas iza rešetaka zbog ratnih zločina i genocida.
Znaju se Bošnjaci braniti i sebe i svoju zemlju, kada oni koji prijete krenu u realizaciju kao što su danas presuđeni ratni zločinci krenuli u realizaciju prijetnji. Ali Bošnjaci žele vjerovati da će govore i prijetnje, jako slične onima iz devedesetih, prije svega kazniti institucije i zaštititi čitav jedan narod od dehumanizirajućih i prijetećih poruka jednog presuđenog predsjednika jedne stranke, koji svoje frustracije ispoljava na čitavom jednom narodu.
Uvrede postale sistemske
Iako je javnost ovakvim napadima i uvredama često izložena u zadnje vrijeme, to ne znači da se na njih navikla i oguglala i to ne znači da su oni manje opasni. Naprotiv, njihova učestalost pokazuje da su uvrede čitavog jednog naroda postale svjesna i sistemska politička taktika.
Riječ 'balije', korištena u ovom kontekstu je pogrdan, uvredljiv i dehumanizirajući izraz usmjeren prema Bošnjacima, kojim se vrijeđa ne samo politički protivnik, nego cijela etnička i vjerska zajednica.
Kada takav govor dolazi od političkog funkcionera u jednom entitetu, on prestaje biti 'incident' i postaje poruka podjele, poniženja i institucionalnog prezira.
Dodikov govor mržnje odavno je prešao granice političke nekulture. On se godinama ponavlja, eskalira i radikalizira, bez ikakve reakcije pravosuđa.
Iako je govor mržnje kažnjiv po važećim zakonima, Dodik za njega nikada nije sankcionisan. Kao i u slučaju udara na ustavni poredak, tako ga je i u predmetima prijava govora mržnje, nekoliko puta spasio Milanko Kajganić, glavni tužitelj Tužilaštva BiH.
Sada je ponovo poslata opasna poruka da su zakoni selektivni, da ne važe za politički moćne i da je vrijeđanje čitavih naroda dozvoljeno ako dolazi s Dodikove adrese.
Šutnja institucija ne smije više biti tolerisana
Posebno zabrinjava činjenica da se ovakve izjave izgovaraju u trenutku dodatno narušenog izbornog integriteta u entitetu RS i dubokog nepovjerenja u demokratske procese.
Problem nije samo u ovoj izjavi, već u kontinuitetu. Godinama unazad Dodik gradi politički narativ u kojem su 'Sarajevo', 'Bošnjaci' ili 'muslimani' kolektivni neprijatelji, bez ikakvog razlikovanja između građana, institucija i političkih aktera i iznosi laži za koje nije odgovarao.
Takav diskurs nije samo uvredljiv on je opasan, jer normalizuje dehumanizaciju i otvara prostor za nasilje, makar ono bilo simboličko ili institucionalno.
Šutnja institucija na ovakve izjave čini ih saučesnicima. Svaki put kada govor mržnje ostane nekažnjen, granica se pomjera još dalje.
Zato ovo više nije pitanje političkog ukusa ili retoričke grubosti, ovo je pitanje vladavine prava. Ako zakon ne važi jednako za sve, ako se govor mržnje toleriše kada dolazi s vrha moći, onda problem nije samo u jednom čovjeku koji prelazi sve granice, nego u sistemu koji mu to dopušta.
Zato je legitimno pitanje Tužilaštvu BiH i Kajganiću, kada će konačno reagirati.