Natrag nema. Naprijed nismo ni navikli. Milorad Dodik razgolio je svu nemoć ove države koja sebi olako dopušta da je se vuče za nos.
"Ja sam vječiti stražar na tom pitanju. Točno sad znam neku konstelaciju odnosa koja bi se možda poklopila u svijetu, Europi, Americi. Ako se to dogodi, istog trenutka proglasit ću neovisnost", kazao je Milorad Dodik u intervjuu za televiziju UNA predzadnjeg dana kolovoza 2022. godine
Sunce je još pržilo a slani i osunčani patrioti su razmišljali kako nakon bezbrižnog ljeta dobiti izbore, zagristi kolač proračuna, dupetom zauzeti veću površinu ponuđenih i podrazumijevajućih fotelja te oduzeti nekom nešto samo da se pokaže i uveća moć a onda pričati o državi, napredcima i ciljevima.
Kovanje plana
Kovao je, nije da nije, Milorad Dodik plan dok su svi njegovi partneri kovali zavjere jedni protiv drugih ukopavajući tako bezveznu državu u još jednu bezvezariju i dokazujući još jednom da svi koji se busaju u prsa domoljubljem, radeći samo na vlastitim ciljevima, čine ovu državu nejakom.
I dočekao je Dodik da desetljeća izgubljena u ispraznim dogovorima u kojima nije bilo ni iskrenosti ni iste vizije prošlosti, sadašnjosti i budućnosti uhvate državu u raskoraku.
Doduše, dočekala je i država starog košarkaša u dvokoraku pa je presudila po njegovoj prijavi da je kriv što krši pravima pa makar ona bila i nametnuta. Jer, stražar je čuvao stražu nad onim nametanjima koja su njemu odgovarala i odradio vrlo dobar posao u stražarenju nad slučajem o vili u tužiteljstvu koji, da je krenuo u proces, ne bi doveo državu do još jednog kraja.
Ista ta desetljeća prošla su u čekanju milostinje i tužibabakanju međunarodnoj zajednici, stranim veleposlanstvima očekujući da će oni držati konce i da će rješavati probleme koje mi možemo riješiti a nećemo, a na čija ćemo rješenja onda pljuvati kako nam zagorčavaju život. A život smo, pravimo se da nismo, zagorčali sami sebi.
Preračunavanje
No, vječiti stražar se ipak malo preračunao. Država, kakva takva, odgovorila je, kako tako, na njegove potpise i odbacivanje države, koja ga sudski goni od sebe. Isto tako, vječiti stražar je uložio puno napora i kačketa da se dodvori Americi koja ga je kaznila pa je u zadnji tren dobio jezikovu juhu kako to što radi nije dobro. Naravno, stražar stražari i nad Amerikom, pa je uzvratio kako to nije ono što bi oni trebali misliti.
Prije i poslije toga, svima je već poznato. Naslušali smo se priča iz čega u što se pretvorio Milorad Dodik. I nije da nije imao razloga i nije da nije imao prostora. No, kad se izmiješaju razlozi i širine kakve daje bosanskohercegovački kaos, liderima ne preostaje ništa drugo nego da umisle da su bogovi i da su sposobni za sve i svašta pa čak i preživjeti poluudar na poludržavu zadržavajući si pravo da biraju što im to odgovara od države. Poput zajedničkog ubiranja poreza i zajedničkog loptanja u nogometnoj ligi.
Dodik, kojem mnogi odbrojavaju zadnje dane pa čak i oni koji mu trenutno plješću, pretjerao je u svojoj vladavini i, svjesno ili nesvjesno, kopira glavnog tješitelja Aleksandra Vučića kojem isto treba utjeha. Tako se Dodik, svjedočimo to u turneji nakon potpisa protiv države koja ga iako joj okreće leđa i dalje plaća, razumije u proizvodnju struje, aerodromske aktivnosti, poljoprivredu i dijeli šakom i kapom državne novce iako za te raspodjele postoje resorna ministarstva koja, kakva god da jesu, znaju bolje od Dodika svoj posao.
Najteži posao
No, najteži posao čeka Dodika tek sada. Ako je vjerovati službama iz kojih cure informacije da se sve pripremalo za bijeg neustrašivog od države i iz države, onda se stražar ipak boji. Ako je vjerovati snimkama s mitinga podrške, ta podrška i nije baš i jaka. Čak ni na popravnom drugog dana, kad su stranački poslušnici dobili zadatak da umnože ruke koje će pljeskati, nismo vidjeli zaluđenu masu ludu od ljubavi prema velikom vođi.
Stranke opozicije u Republici Srpskoj nisu baš oduševljene idejom da se prebacuju u odmetnike i tako padnu pod skute velikog stražara i izgube se u ogromnom egu umotanom u celofan patriotizma.
Dodik, kojeg se, ako je to već bio cilj, bilo jednostavnije riješiti slučajevima korupcije, uporno tvrdi da Republika Srpska nije Milorad Dodik. A onda pljucka u mikrofone kako je ovo sve napad na Republiku Srpsku. Potom zabrinuto govori kako neće u pritvor jer bi to uznemirilo građane i natjeralo ih na nekakvu bunu i buntove. I da on zato ne bi u pritvor.
Treba pitati velikog stražara, ako već toliko misli na narod i žrtvuje se, bi li ih poslušao kad bi mu rekli da će ih smiriti samo ako bi se predao i prihvatio presudu.
Mnogo je apetita
Natrag nema. Naprijed nismo ni navikli. Milorad Dodik razgolio je svu nemoć ove države koja sebi olako dopušta da je se vuče za nos. I nije da ne treba. Nije Bosna i Hercegovina pokazala da previše misli da one što se pate u njoj i nije se previše trzala na rušenje i kršenje Ustava ranije. Mnogo je presuda neprovedeno, mnogo je prava pogaženo, mnogo je apetita prejako za državu u kojoj svi trube da trebaju biti jednakopravni.
Najmanje jednakopravni ponavljaju mantru o europskim putevima jer u tome vide spas. Najbrojniji, koji misle da BiH postoji samo ako drugi pričaju o njoj, hodaju po jajima jer su se pretrgli od svojih pogrešnih patriotizama i, nakon likovanja, prosipaju priče o oružju i hrabrostima nabrijavajući najnabrijanije među sobom. A nije da ih nema.
Oni nad kojima Dodik stražari ne znaju što reći u strahu od kazne onoga koji od kazne bježi. Netko ipak treba vratiti kredit, jedinu gorku istinu pored one da nitko ne želi ovakvu državu na predivnoj zemlji ali i da nitko o tome ne želi da za stolom priča. Sve dok se dobro muze.
A krava muzara je, ako se sjetite starog vica, izgleda povukla mulj i ne daje više mlijeko.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta