Nakon što krenuo na put bez povratka i u totalnu radikalizaciju, Milorad Dodik pokušava nametnuti novi narativ i stvoriti sebi 'poziciju za pregovore'.
Tako je zajedno za svojim političkim jastrebovima lansirao tezu o tome kako treba 'rješavati uzroke, a ne posljedice'.
Šta to zapravo znači?
Dodik je za cijelu krizu koju je napravio pokušajem državnog udara, koji još uvijek traje, okrivio visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta.
Dodik tako priča kako je Schmidt nelegalan i da ga Tužilaštvo BiH nije moglo optužiti, a Sud BiH presuditi po zakonu koji je on nametnuo.
On pokušava nametnuti priču kako zapravo treba riješiti Schmidta, a ne njegov pokušaj državnog udara.
Dodik sad ide toliko daleko pokušavajući do te mjere uznemiriti sve političke snage u BiH, ali i međunarodnu zajednicu i stvoriti pritisak kako bi se počelo pričati o Schmidtu i OHR-u. U tom slučaju Dodik bi ponudio 'deeskalaciju' i vjerovatno povukao sve ono što je sporno i kriminalno.
Naravno, trenutno ne postoji raspoloženje ni u BiH, ali ni u međunarodnoj zajednici da se nasjedne na ovaj pokušaj očite manipulacije koja može završiti samo tako da Dodik završi iza rešetaka.
Ko god bi pristao na igru i narativ da se rješava 'uzrok, a ne posljedica', bio bi faktički najveći izdajnik države BiH.