"Muslimani su zatucani i glupi", kazao je Slobodan Milošević predstavnicima američke vlade u Dejtonu 1995. godine. Često im je govorio da su bosanski Srbi soj koji je daleko od civilizovanijih Srba iz velikih gradova Srbije i „oni imaju više zajedničkog s bosanskim muslimanima nego s nama“.
Otkud ovaj povratak u prošlost? Zato što je to sadašnjost.
"Muslimani nemaju u sebi karakter, nisu državotvorni narod, oni su podanički narod", kazao je Milorad Dodik avgusta 2021. godine u intervjuu za RTRS.
Raspad nad glavom
Otkako je rat tenkovima, puškama, bombama i kamama završen, BiH je u krizi i krizama, a čini se da je ova sadašnja najoštrija jer najdirektnije prijeti raspadom države. Šef pola Bosne i Hercegovine sve je doveo do usijanja u cijeloj zemlji i u ovom trenutku potpuno je neizvjestan rasplet, što znači i budućnost države. Dodik je uz malu pomoć starih prijatelja Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića potpuno blokirao državne institucije i uspostavio sistem političkog orgijanja svake vrste.
Ušao je u direktan sukob sa Njemačkom i SAD poručujući da „iz germanskog svijeta koji je već napadao Srbe, sada šalju visokog predstavnika“ i akcentirajući: „ Imam urođeni strah od Germana i ustaša… Dva gradonačelnika Sarajeva su u Drugom svjetskom ratu poslali više od 5.000 Srba u Jasenovac. Ja zaboraviti neću, ni oprostiti neću“. Na sve to naslanja i poruku: „Da mora da živi dva dana sama, BiH bi propala prve noći… Sa Schmidtom nema kompromisa, mi ga ne priznajemo“.
Njemački diplomata Christian Schmidt postavljen je za novog visokog predstavnika u BiH i odmah se žestoko sudario sa Dodikom. Očigledno dobro pripremljen za ovu dužnost, on, bar za sada, hladno posmatra Dodikovo divljanje, bošnjačku euforiju da će sve riješiti i hrvatsku šutnju.
U najkraćem, onim što govori Dodik iz dana u dan provocira Schmidta da ga smijeni s funkcije člana Predsjedništva BiH i predsjednika SNSD-a, što nije ništa drugo nego zamka u koju hoće da uvuče njemačkog diplomatu. Računica mu je jednostavna – ako ga Schmidt smijeni, brže će doći do raspada BiH. Otišao je dva koraka dalje i baš zato blokirao Parlament BiH – naredio je poslanicima i delegatima iz RS da obustave rad uz napomenu da ne brinu jer će uredno primati plaće, svakog mjeseca po šest, sedam hiljada maraka. Ukoliko Schmidt, na osnovu bonskih ovlasti, otjera Dodika s vlasti zbog podrivanja ustavnog poretka države i izazivanja i širenja vjerske i nacionalne mržnje, a sve to on žestoko i uporno radi, Parlament BiH mora imenovati novog člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda. Bez poslanika iz RS to je neizvodivo, što znači da bi Predsjedništvo BiH praktično prestalo da funkcioniše, a s njim bi se raspale i ostale državne institucije.
Nakon što je već na krovu države izbušio rupe, a u državi iskovao kazan mržnje, Dodik je otvorio četvoro očiju u Republici Srpskoj. Ne osvrće se na opoziciju, čije je karte dobro izmiješao da joj se zamantalo, pod njegovom potpunom prismotrom je Željka Cvijanović. Navodno, ona je već spremna da se baci pred Nijemcima i Amerikancima, odbaci Dodika i krene u svoju novu političku karijeru. Nešto slično svojevremeno je uradila Biljana Plavšić – primakla se Amerikancima, otpisala je Radovana Karadžića i Ratka Mladića, oni je izgurali na položaj predsjednice RS, a onda je uzela za ruku Milorada Dodika i dala mu funkciju premijera RS. Bilo je to prije 23 godine.
Pojas za spašavanje
Ima i drugi scenarij, a signali o njemu s nekim detaljima došli su do Dodika – da se pod pritiskom i ucjenom dobrovoljno povuče. Svojim signalima odmah je odgovorio da je spreman, ali pod jednim uslovom – da ga niko i nikada ne pita za ogromno bogatstvo koji on i njegova obitelj raspolažu i porijeklo tog bogatstva koje se nezvanično procjenjuje na više od milijardu maraka.
Dragan Čović na sve lukavo uglavnom šuti i nekako se drži po strani, zna da i njemu odavno gori pod nogama i da mu se ne piše dobro ako Dodik padne.
Odlazak Dodika po bilo kojem scenariju, ne odgovara Bakiru Izetbegoviću i on mu je već bacio pojas za spašavanje, a na golemo iznenađenje stranih diplomata u BiH. Na obilježavanju 96. godišnjice rođenja njegovog oca Alije, Bakir je kazao da Dodik krene preteškim riječima pa reterira, da bi poentirao:
Ako se vrati na pozicije od prije 10, 15 godina mogao bi i on biti jedan od onih koji će napraviti društvo iz kojeg omladine ne odlazi, gdje se penzioneri ne boje budućnosti i niskih penzija!
Ovo je u inozemnim političkim krugovima protumačeno kao Bakirovo nastojanje da Dodik ostane za stolom ispod kojeg se zapravo igraju glavne igre.
Podsjeća ova Bakirova intervencija na ono što se dogodilo u prošlosti. Amerikanci su u Dejtonu 1995. tražili da Pale kao simbol zla ne budu glavni grad bosanskih Srba nego Banja Luka, ali se Alija Izetbegović skanjivao da se s tim složi. Govorio je da bi selidba u Banju Luku koja je bliža Zagrebu nego Sarajevu ubrzala podjelu zemlje i ojačala Franju Tuđmana.
"Na moje veliko iznenađenje , činilo se da vjeruje da bi sa SDS-om, a posebno sa svojim starim kolegom Momčilom Krajišnikom, mogao raditi", zapisao je Richard Holbrooke.
Amerikanci su željeli da se SDS-u zabrani rad, a konačnu odluku ostavili su Izetbegoviću. On to nije prihvatio, a ratni zločinac Momčilo Krajišnik ubrzo je postao član Predsjedništva BiH.
