Ustavni sud Bosne i Hercegovine početkom jula donio je odluku kojom se u potpunosti odbija zahtjev litvanskog državljanina Mindaugasa Valančiusa za donošenje privremene mjere kojom je on preko svojih advokata pokušao izdejstvovati ukidanje rješenja o pritvoru i povlačenje međunarodnih potjernica raspisanih na osnovu potrage pravosuđa iz BiH za njim.
Raport podsjeća da je riječ o bjeguncu koji je jedan od aktera afere Balkan Investment Bank koja je bila u vlasništvu ruskog oligarha sa litvanskim državljanstvom Vladimira Romanova, bliskog Miloradu Dodiku, predsjedniku SNSD-a.
Romanov je također u bjekstvu od pravosuđa u entitetu RS i osumnjičen je za višemilionske finansijske malverzacije, pranje novca i organizovani kriminal.
Žalio se na duševnu bol i rušenje ugleda, zaboravio šta je radio u BiH
Pred najvišom sudskom instancom u BiH Romanov saradnik Valančius se požalio kako mu raspisana potjernica 'narušava svakodnevno kretanje, nanosi duševnu bol i uništava poslovni ugled u Evropskoj uniji.'
Njegova odbrana pokušala je osigurati privremenu mjeru ukidanja potjernice tvrdeći da suđenje pred sudom Banjoj Luci u predmetu u kojem se sumnjiči zapravo nikada nije ni počelo na zakonit način, jer mu je pritvor određen prije nego što je u sudnici formalno pročitana optužnica.
Ustavni sud BiH je, međutim, takve argumente proglasio potpuno neutemeljenim. Tako je Valančius dobio pravnu lekciju o tome da potjernica i pritvor imaju sasvim zakonit cilj, da privedu bjegunca pravdi, te da se optužnica ne može ni čitati čovjeku koji svjesno ignoriše sudske pozive i krije se u inostranstvu.
Valančius je u periodu od 2005. do 2013. godine bio u Kreditnom odboru Balkan Investment Banke (BIB) i jedan je Romanovih ljudi koji je tu banku pretvorio u privatni bankomat litvanske kriminalne grupe.
Njegov potpis našao se na odlukama kojima su odobravani višemilionski krediti fiktivnim firmama, koje nisu imale nikakvu stvarnu imovinu niti garancije da će novac ikada vratiti.
Cijela ova bankarska prevara bila je tek dio šire, kriminalne šeme povezane sa zvorničkom Fabrikom glinice 'Birač' i u to vrijeme njenom kćerkom-firmom 'Alumina'.
S njima je upravljala litvanska grupacija UBIG pod vodstvom Romanova i bila je skoro pa savršen krug za izvlačenje novca iz BiH.
Dok su preko fabrike u Zvorniku kontrolisali proizvodnju, preko Balkan Investment Banke su prali i iznosili novac iz zemlje. Šema je funkcionisala na način da bi banka odobrila ogroman kredit fiktivnoj firmi povezanoj s Litvancima, a kao zalog i garanciju za taj kredit Litvanci bi nezakonito upisali imovinu i zgrade 'Alumine' i 'Birača'.
Čim bi novac legalno 'legao' na račun, ekspresno je prebacivan na off-shore račune u poreskim rajevima širom svijeta.
Romanov i Dodik su bili bliski prijatelji
No, Romanov i Litvanci nisu u entitetu RS i BiH radili sami. Mediji su ranije pisali da veza Vladimira Romanova i Milorada Dodika, datira još od 1998. godine, tokom Dodikovog prvog premijerskog mandata u RS.
Upravo je tadašnja Dodikova Vlada angažovala upravo Litvance kao 'konsultante' za izradu projekta privatizacije same fabrike 'Birač'. Epilog te priče je bio da su Litvanci sami pripremili tender, sami se na njega prijavili i, naravno, pobijedili.
Direktor banke Edvinas Navickas u to vrijeme prema pisanju medija iz RS bio je redovan i čest gost u Laktašima. Inače i Navickasu je nedavno Ustavni sud BiH odbio zahtjev za privremenom mjerom odnosno stavljanjem van snage potjernice do okončanaj sudskog postupka u Banjoj Luci.
Koliko je saradnja vlasti u RS i Litvanaca bila uigrana, najbolje pokazuje afera s obveznicama firme 'Kaldera Company', u vlasništvu Milenka Čičića bliskog Dodikovog prijatelja.
Kada je 'Kaldera' 2011. godine izdala sedam miliona KM svojih obveznica na tržište, kompletan iznos kupila je upravo Balkan Investment Banka.
Neposredno prije toga, od decembra 2010. do februara 2011. godine, Investiciono-razvojna banka RS (IRB RS) uložila je 10 miliona KM u dokapitalizaciju i kupovinu akcija ove litvanske banke.
Šema je bila jasna. Vlast RS je preko IRB-a 'upumpavala' milione u litvansku banku, a litvanska banka odmah tim istim parama kupila je obveznice Dodikovog prijatelja.
Kada je krajem 2012. godine BIB bila pred potpunim slomom, te Kalderine obveznice preprodane su nazad IRB-u.
Vješto građena šema u biznisu s Litvancima srušila se u februaru 2013. godine kada je Litvanija pokrenula stečaj nad krovnom bankom Romanova u Kaunasu.
Tada su Litvanci, uključujući i Valančiusa, preko noći pobjegli iz BiH, ostavljajući iza sebe pustoš i kriminalni trag.
Vlasti u RS su pokušali sanirati situaciju tako što su preuzeli uništenu banku i promijenili joj ime u 'Banka Srpske'.
Tada je u zvaničnim finansijskim izvještajima prikazan gubitak banke od tačno 33,6 miliona KM, koji se skoro u fening poklopio s ukupnim kapitalom banke, kako bi ispalo da je oštećen samo Romanov.
Tadašnji ministar finansija SNSD-ov Zoran Tegeltija javno je uvjeravao građane da je preuzimanje banke 'dobar posao', svjesno prešućujući da su njena imovina zapravo nenaplativi krediti.
Državna agencija je namirila dug štedišama
Likvidacija i stečaj Banke Srpske bili su neizbježni 2017. godine, a konačni bilans zvanične štete iznosio je 56 miliona KM.
Teret isplate građana pao je na leđa državne institucije i to Agencije za osiguranje depozita BiH (AOD BiH) koja je isplatila čak 55,4 miliona KM kako bi se namirilo oko 14.100 prevarenih malih deponenata, odnosno onih sa ušteđevinama do 50.000 KM.
Agencija za osiguranje depozita BiH je zahvaljujući svom zakonskom prioritetu u isplatnim redovima uspjela kroz prve sudske diobe da povrati dio novca, ali još se ne zna je li sav novac i vratila.
Raport je o tome uputio upit Agenciji i ako dobijemo odgovor objavit ćemo ga naknadno.
Kada je Republičko javno tužilaštvo RS, odnosno njegovo Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala podiglo optužnicu krajem 2017. godine, protiv ukupno 23 osobe, na njoj se našlo i 10 bh.državljana.
S obzirom da su Litvanci pobjegli, sud u Banjoj Luci je razdvojio postupak.
Prije nekoliko godina osuđena je bivša direktorica kreditnog sektora Balkan investment banke Snežana Milunović na godinu zatvora uslovno i novčanu kaznu od 10.000 KM, dok je nekadašnja članica kreditnog odbora te banke Mirjana Čomić osuđena na pet mjeseci zatvora i novčanu kaznu, a bivši rukovodilac Odjeljenja za nabavku banke Milorad Granulić osuđen je na šest mjeseci zatvora i novčanu kaznu.
Još sedam bh. državljana osuđeno je na novčane i uslovne kazne.
Međutim, pravi finansijski rat za preostale pare i dalje traje ,a nakon što je Okružni privredni sud u Banjoj Luci još 2021. godine odbacio tužbu Litvanaca koji su potraživali 38,5 miliona KM i prihvatio kontratužbu Banke Srpske.
Tom odlukom je litvanskoj Ukio banci bilo naloženo da Banci Srpske isplati 114,5 miliona KM.
No, 2022.godine Litvanci su uložili žalbu, a Viši privredni sud u Banjoj Luci je u donio odluku kojom je poništio tu prvostepenu presudu i vratio cijeli predmet istom prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Kako ovakvi međunarodni privredni sporovi po pravilu traju godinama, ova pravna nesigurnost i nemogućnost da se utvrdi konačna stečajna masa potpuno su blokirali zatvaranje Banke Srpske.
U svemu tome prije nekoliko dana stečajni upravnik Banke Srpske Goran Radivojac, prema pisanju Capitala uputio je prijedlog da Investiciono-razvojna banka RS u potpunosti preuzme kompletan kreditni portfolio i svu preostalu imovinu banke.
Nema sumnje da se iza ovog krije neki novi pokušaj vlasti u RS da izbjegne obaveze prema povjeriocima, iako je Ustavni sud BiH, kako je kazao sam Radivojac zauzeo stav da kupovina i preuzimanje potraživanja ne daje automatsko pravo novom povjeriocu da nastavi već pokrenuti izvršni postupak.
U tom slučaju, navodno bi se povjerioci mogli suočiti sa zastarom potraživanja.
Stečaj Banke Srpske nije okončan ni nakon skoro deceniju, a novi planovi da IRB preuzme imovinu i portfolio te banke u stečaju sigurno se ne kuju zbog općeg, nego ličnih interesa.