Ako Savo Minić, aktuelni predsjednik Vlade RS, zaista vrati mandat i ako se u tom entitetu krene u rekonstrukciju Vlade, sve su prilike da vlast pokušava preduhitriti odluku Ustavnog suda BiH, koji bi Minićevu vladu mogao proglasiti neustavnom.
Podsjetimo, Raport je objavio da će sjednica Ustavnog suda BiH biti održana 22. i 23. januara, te da će se na njoj odlučivati o tome da li je Minićevo imenovanje prošle godine, koje je izvršio Milorad Dodik u trenutku kada nije imao mandat predsjednika RS, bilo u skladu s Ustavom.
Ustav Republike Srpske izričito propisuje da mandatara za sastav Vlade imenuje predsjednik tog entiteta. U trenutku kada je Minić imenovan, Dodik to formalno-pravno nije bio, što cijeli proces čini ustavno spornim.
Da bi Minić danas mogao vratiti mandat, objavio je RTRS, navodeći da je razlog 'rekonstrukcija Vlade RS', o čemu je Raport već ranije pisao. Prema RTRS-u, ovaj potez je navodno odgovor 'na političke procese koji se vode protiv RS iz političkog Sarajeva', iako je suštinski riječ o pokušaju saniranja vlastite pravne i političke greške.
Vrlo je vjerovatno da je plan SNSD-a da Minić vrati mandat, a da zatim njega ponovo ili nekog drugog kandidata za mandatara imenuje Ana Trišić-Babić kao v.d. predsjednica RS. U tom slučaju, novo imenovanje bi formalno bilo u skladu s Ustavom RS i pravno neupitno.
Ako bi Ustavni sud BiH u međuvremenu sadašnju Vladu RS na čelu s Minićem proglasio neustavnom, vlast bi ovom 'rekonstrukcijom' i Minićevim povlačenjem praktično izbjegla obavezu da provede odluku suda i snosi političke i pravne posljedice za svjesno kršenje Ustava.
Međutim, ostavkom Minića vlast u RS, predvođena SNSD-om i Miloradom Dodikom, faktički bi priznala da je ciljano i smišljeno prekršila Ustav Republike Srpske. To je posebno poražavajuće ako se ima u vidu da su to učinili svjesno, dok se istovremeno godinama predstavljaju kao najveći 'zaštitnici' RS i njenih ustavnih nadležnosti.
Uz ranije povlačenje neustavnih zakona iz Narodne skupštine RS, ovaj slučaj dodatno pokazuje da su za SNSD i najviši zakonodavni i pravosudni organi, kao i sami ustavni i zakonski akti, tek političke igračke koje vrijede samo dok služe njihovom partijskom interesu.
U konačnici, ne radi se ovdje ni o zaštiti RS, ni o odbrani ustavnog poretka, nego isključivo o spašavanju od odgovornosti i prikrivanju činjenice da je vlast u RS svjesno ušla u zonu otvorenog kršenja vlastitog ustava.