Reza Pahlavi je 1979. godine bio student u Sjedinjenim Američkim Državama kada je njegov otac, posljednji iranski šah, svrgnut u revoluciji. Od tada nije kročio u Iran, iako njegove monarhističke pristalice nikada nisu prestale vjerovati da će se njihov 'prestolonasljednik' jednog dana vratiti.
Kako se antirežimske demonstracije šire ulicama više od 100 gradova i mjesta širom zemlje od 90 miliona stanovnika, uprkos blokadi interneta i sve brutalnijem obračunu vlasti, čini se da bi taj dan mogao biti bliže nego ikad, piše Politico.
Pahlavijevo ime sve se češće čuje među demonstrantima, koji uzvikuju da žele povratak 'šaha'. Čak i njegovi kritičari, a ima ih mnogo koji se protive povratku monarhije, sada priznaju da bi Pahlavi mogao biti jedina figura s potrebnim profilom da nadgleda tranziciju.
Globalne posljedice kraja Islamske Republike i njene zamjene prozapadnom demokratskom vladom bile bi duboke, s utjecajem na sve, od krize u Gazi do ratova u Ukrajini i Jemenu, kao i na tržište nafte.
Tokom tri intervjua u posljednjih 12 mjeseci, u Londonu, Parizu i online, Pahlavi je za Politico govorio o tome kako bi iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei mogao biti svrgnut. Izložio je korake potrebne za okončanje pola stoljeća vjerske diktature i predstavio vlastiti prijedlog za vođenje tranzicije ka sekularnoj demokratiji.
Ništa nije zagarantovano, a ni Pahlavijev tim ne može biti siguran da će ovaj val protesta srušiti režim, a kamoli dovesti njega na vlast. No, ako se to dogodi, u nastavku slijedi prikaz Pahlavijeve mape puta ka revoluciji i njegovog nacrta za demokratsku budućnost.
Narodni ustanak
Pahlavi tvrdi da promjene moraju doći iznutra, iz samog Irana, i u intervjuu za Politico prošlog februara jasno je rekao da želi da se strane sile fokusiraju na podršku Irancima u suprotstavljanju vlastima, a ne na vojnu intervenciju izvana.
"Ljudi su već na ulicama bez ikakve pomoći. Ekonomska situacija je takva da nam valuta gubi vrijednost, plate se ne mogu isplatiti, ljudi ne mogu priuštiti ni kilogram krompira, a kamoli meso", rekao je. "Potrebni su nam sve brojniji i dugotrajniji protesti."
Tokom posljednje dvije sedmice, rastući troškovi života i loše ekonomsko upravljanje dodatno su podstakli val protesta. Najveći skupovi u posljednjih nekoliko godina ispunili su ulice, uprkos pokušajima vlasti da zastraše protivnike nasiljem i prekidom komunikacija.
Pahlavi je nastojao ohrabriti stranu finansijsku podršku radnicima koji bi štrajkovima mogli paralizirati državu. Također je pozvao na slanje većeg broja Starlink internet terminala u Iran, uprkos zabrani, kako bi se režimu otežalo sprečavanje komunikacije i koordinacije među disidentima. Usred najnovijih prekida interneta, Starlink je opozicionim pokretima pružio ključnu liniju komunikacije.
Kako su protesti prošle sedmice dobijali na intenzitetu, Pahlavi je pojačao vlastitu aktivnost na društvenim mrežama i kroz video-poruke koje ostvaruju višemilionske preglede, pozivajući ljude da izađu na ulice. U početku je pozvao da demonstracije počnu u 20 sati po lokalnom vremenu, a zatim je pozvao demonstrante da krenu ranije i da duže zadrže gradske centre. Njegovi pristalice tvrde da ti apeli pomažu u usmjeravanju protestnog pokreta.
Sigurnosne snage su brutalno razbijale mnoga od tih okupljanja. Iranska organizacija za ljudska prava sa sjedištem u Norveškoj navodi da je ubijeno 648 ljudi, dok procjenjuje da je više od 10.000 osoba uhapšeno.
Gotovo je nemoguće znati koliko se Pahlavijeva poruka zaista širi širom zemlje, ali snimci iz Irana sugeriraju da riječi prognanog princa nailaze na odjek među demonstrantima, uz sve češće pojavljivanje predrevolucionarne zastave Lava i Sunca na protestima, te mase koje uzvikuju „džavid šah”, vječni šah.
Ponuda je 'amnestija nakon pada režima'
S obzirom na porodičnu historiju, Pahlavi se detaljno bavio proučavanjem revolucija i oslanja se na raspad Sovjetskog Saveza kako bi razumio kako Islamska Republika može biti srušena. U Rumuniji i Čehoslovačkoj, rekao je, ono što je na kraju bilo potrebno za okončanje komunizma bili su „maksimalni prelasci” unutar vladajućih elita, vojske i sigurnosnih službi, ljudi koji nisu željeli „potonuti s brodom koji tone”.
„Ne mislim da ikada može postojati uspješan pokret građanske neposlušnosti bez prešutne saradnje ili neintervencije vojske”, rekao je u intervjuu prošlog februara.
Iran ima više slojeva represivnog aparata, uključujući omraženu miliciju Basidž, ali najmoćniji i najstrašniji dio sigurnosnog sistema je Korpus islamske revolucionarne garde. Pahlavi tvrdi da visoki komandanti IRGC-a koji „pune vlastite džepove” i ostaju lojalni Hameneiju ne predstavljaju većinu operativaca, od kojih mnogi „ne mogu platiti kiriju i moraju uzeti drugi posao nakon smjene”.
„U nekom trenutku oni shvate da su njihova djeca na ulicama, protestuju i pružaju otpor režimu. A upravo njihovu djecu oni dobijaju naredbu da pucaju. Koliko je to dugoročno održivo?”
Pahlavijeva ponuda onima koji pređu na stranu opozicije jeste amnestija nakon pada režima. On tvrdi da će većina ljudi koji trenutno rade u vladi i vojsci morati ostati na svojim pozicijama kako bi se osigurala stabilnost nakon svrgavanja Hameneija, kako bi se izbjeglo pražnjenje administracije i stvaranje vakuuma, kao što se dogodilo nakon američke invazije na Irak 2003. godine.
Samo najtvrđi krug zvaničnika na vrhu režima u Teheranu trebao bi očekivati kazne.
U junu je Pahlavi objavio da on i njegov tim uspostavljaju siguran portal putem kojeg se prebjegli mogu registrovati i izraziti podršku rušenju režima, uz obećanje amnestije za one koji se prijave i pomognu narodnom ustanku. Do jula je za Politico rekao da je 50.000 navodnih prebjega iz režima koristilo taj sistem.
Njegov tim je sada oprezan s iznošenjem tvrdnji o ukupnom broju prebjega, osim da navode kako se radi o "desetinama hiljada". Ti podaci moraju biti provjereni, a eventualni režimski provokatori ili špijuni eliminisani. Ipak, Pahlavijevi saveznici tvrde da je veliki broj novih prebjega stupio u kontakt putem portala kako su se protesti posljednjih dana intenzivirali.
Promjena režima
U razgovorima s Politicom prošle godine, Pahlavi je insistirao da ne želi da se Sjedinjene Američke Države ili Izrael direktno uključe i svrgnu vrhovnog vođu i njegove saradnike. Uvijek je govorio da će režim biti uništen kombinacijom unutrašnjeg raspada i pritiska masovnih protesta.
Također je kritizirao nevoljkost evropskih vlada da se odlučnije suprotstave režimu i njihovu sklonost nastavku diplomatskih napora, koje je opisao kao popuštanje. Evropske sile, posebno Francuska, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo, historijski su imale značajnu ulogu u odnosima Zapada s Iranom, naročito u oblikovanju nuklearnog sporazuma iz 2015. godine.
Međutim, Pahlavijevi saveznici žele snažniju podršku i glasniju osudu režima iz Evrope.
Američki predsjednik Donald Trump povukao se iz nuklearnog sporazuma u svom prvom mandatu i u drugom je brzo odustao od diplomatije. Prošle godine naredio je američke vojne udare na iranska nuklearna postrojenja, u okviru 12-dnevnog rata Izraela, potez za koji se mnogi analitičari i Pahlavijev tim slažu da je ostavio klerikalnu elitu i njen sigurnosni aparat slabijima nego ikad.
Pahlavi ostaje u bliskom kontaktu s članovima Trumpove administracije, kao i s drugim vladama, uključujući Njemačku, Francusku i Ujedinjeno Kraljevstvo.
Više puta se sastao s američkim državnim sekretarom Marcom Rubiom i rekao da ga smatra „najpronicljivijim i najupućenijim” nosiocem te funkcije kada je riječ o Iranu još od revolucije 1979. godine.
Posljednjih dana Trump je pojačao prijetnje intervencijom, uključujući mogućnost dodatne vojne akcije ako iranske vlasti nastave s represijom i ubijaju veliki broj demonstranata.
Tokom vikenda Pahlavi je pozvao Trumpa da ispuni te prijetnje. „Gospodine predsjedniče”, napisao je u nedjelju na X-u, „vaše riječi solidarnosti dale su Irancima snagu da se bore za slobodu. Pomozite im da se oslobode i učinite Iran ponovo velikim!”
Kralj staratelj
U junu je Pahlavi objavio da je spreman preuzeti ulogu zamjene Hameneijeve administracije kako bi vodio tranziciju iz autoritarizma u demokratiju.
"Nakon što se režim uruši, moramo što je prije moguće imati prelaznu vladu", rekao je prošle godine za POLITICO. Predložio je održavanje ustavne konferencije među iranskim predstavnicima kako bi se osmislio novi politički poredak, koji bi narod potvrdio na referendumu.
Dan nakon održavanja tog referenduma, rekao je u februaru za POLITICO, „to je kraj moje životne misije”.
Upitan želi li obnovu monarhije, rekao je u junu:
„Demokratske opcije trebaju biti na stolu. Ja neću biti taj koji će o tome odlučiti. Moja uloga je da osiguram da nijedan glas ne bude izostavljen. Da sve opcije imaju priliku iznijeti svoje argumente, nije važno jesu li republikanci ili monarhisti, niti jesu li lijevo ili desno od centra.”
Jedna opcija koju očito nije isključio jeste obnova trajne monarhije, uz demokratski izabranu vladu koja bi djelovala u njegovo ime.
Pahlavi kaže da ima tri jasna principa za uspostavljanje nove demokratije: zaštitu teritorijalnog integriteta Irana; sekularni demokratski sistem koji odvaja religiju od vlasti; te „ugradnju svih principa ljudskih prava u naše zakone”.
Potvrdio je za Politico da bi to uključivalo jednakost i zaštitu od diskriminacije za sve građane, bez obzira na njihovu seksualnu ili vjersku orijentaciju.
Povratak kapitalizma
Tokom protekle godine Pahlavi je obilazio zapadne prijestolnice, sastajao se s političarima, ali i s visokim poslovnim liderima i investitorima iz svijeta bankarstva i finansija. Iran je veliki proizvođač nafte unutar OPEC-a i ima druge najveće rezerve prirodnog gasa na svijetu, „koje bi mogle snabdijevati Evropu još dugo vremena”, rekao je.
„Iran je najneiskorištenija rezerva za strane investicije”, rekao je Pahlavi u februaru. „Ako bi Silicijska dolina uložila 100 milijardi dolara, možete zamisliti kakav bi to imalo učinak. Granica ne postoji.”
Ono što želi postići, kaže, jeste „demokratska kultura”, čak i više od konkretnih zakona koji definiraju oblike demokratske vlasti. Ukazao je na iransku prošlost pod dinastijom Pahlavi, navodeći da je njegov djed i dalje cijenjen kao modernizator.
„Ako se sve svede na porodicu, moj djed je danas najcjenjenija politička figura i arhitekt modernog Irana”, rekao je u februaru. „Svaki uzvik s ulica ‘neka mu je laka zemlja’.
To su stvarni slogani koje ljudi uzvikuju dok ulaze ili izlaze sa stadiona. Zašto? Zato što je namjera bila patriotska, izvući Iran iz mračnog doba. Nije postojao nijedan aspekt sekularnih modernih institucija, od poštanskog sistema do moderne vojske i obrazovanja, koji je bio u rukama klerika.”
Pahlavijev otac, šah, uveo je period industrijalizacije i ekonomskog napretka, uz veće slobode za žene, rekao je. „Tu se danas nalazi generacija Z u Iranu”, rekao je. „Bez obzira na to imam li ja direktnu ulogu ili ne, Iranci izlaze iz tunela.”
S druge strane, mnogi Iranci i dalje povezuju režim njegovog oca s otuđenim elitama i ozloglašenom tajnom policijom Savak, čija je brutalnost doprinijela revoluciji 1979. godine.
Ne tako brzo
Niko ne može sa sigurnošću reći šta slijedi u Iranu. Sve se još uvijek može svesti na Trumpa i možda Izrael.
Mnogi stručnjaci ne vjeruju da je režim gotov, iako je očigledno oslabljen. Čak i ako protesti dovedu do promjena, mnogi smatraju da je vjerovatnije da će režim kombinacijom zastrašivanja i prilagođavanja pokušati opstati, umjesto da se potpuno uruši ili bude srušen.
Iako izvještaji sugeriraju da su mladi predvodili proteste i da su stekli samopouzdanje, posljednji dani donijeli su još žešći odgovor režima, s navodima da su bolnice preopterećene ranjenima od vatrenog oružja. Demonstracije bi i dalje mogle biti ugušene od strane režima koji ima kapacitet za nasilje.
Iranska opozicija ostaje duboko fragmentirana, s mnogim istaknutim aktivistima u zatvoru. Brojna dijaspora teško pronalazi jedinstven glas, iako je Pahlavi prošle godine pokušao okupiti više ljudi oko vlastitog pokreta.
Sanam Vakil, stručnjakinja za Iran u londonskom think tanku Chatham House, rekla je da bi Iran trebao težiti nečemu boljem od oživljavanja „propale” monarhije. Dodala je da nije sigurna kolika je stvarna Pahlavijeva podrška unutar zemlje.
"On nema političko iskustvo i nije izgradio inkluzivnu opozicionu organizaciju”, rekla je. Nezavisna i pouzdana istraživanja javnog mnijenja teško je pronaći, a sjećanja na tamniju stranu šahovog perioda i dalje su snažna.
Ipak, prednost prognanog princa danas bi mogla biti u tome što ne postoji bolja alternativa za nadgledanje pada klerika i mapiranje onoga što slijedi.
"Pahlavi ima prepoznatljivo ime i nema druge jasne ličnosti kojoj bi se ljudi okrenuli", rekla je Vakil.
"Ljudi su spremni slušati njegove pozive da izađu na ulice."