Bosna i Hercegovina, uprkos ogromnim količinama prirodnih izvora i kvalitetne pitke vode, iz godine u godinu bilježi sve veći uvoz flaširane vode, kako obične, tako i mineralne.
Ovaj paradoks postaje sve uočljiviji: zemlja koja se decenijama opisuje kao jedna od najbogatijih u Evropi po pitanju pitke vode, danas sve više ovisi o stranim brendovima.
Police trgovina ispunjene su bocama uvoznih proizvođača, dok domaći brendovi teško prate zahtjevnu tržišnu utrku i visok nivo konkurencije.
Kaska domaća proizvodnja
Potrošači, vođeni percepcijom da je uvozna voda kvalitetnija, sigurnija ili “prestižnija”, sve češće posežu upravo za tim etiketama.
Istovremeno, stručnjaci godinama upozoravaju da BiH raspolaže izvorima koji su među najčistijim i najbogatijim na kontinentu, ali da domaća industrija nema dovoljnu podršku, infrastrukturu ili marketinški kapacitet kako bi parirala uvoznim gigantima.
Rezultat toga je konstantan rast vrijednosti uvoza, što dodatno opterećuje vanjskotrgovinski bilans zemlje i otvara pitanje koliko se domaći potencijali zaista koriste.
Sve izraženiji uvoz otvara i dublje dileme, Prije svega, zašto zemlja bogata vodom postaje zavisna od stranih proizvođača? Ima li domaća industrija dovoljno snage i investicija da odgovori na potražnju? Koliko građani uopće znaju porijeklo vode koju svakodnevno piju?
Na tržištu vlada poplava etiketa, marketinških poruka i raznih “premium” oznaka, dok se, uprkos svemu, polako gubi bitka za sopstvene resurse. Voda, nekada simbol prirodnog bogatstva Bosne i Hercegovine, sve češće postaje uvozna roba – i to po cijenama koje rastu, a potrošači ih bez mnogo izbora prihvataju.
A konkretni podaci pokazuju da se trend ne mijenja, već naprotiv – intenzivira. Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje (UIO), koje je dobio Raport, u prvih 11 mjeseci ove godine BiH je uvezla čak 286 miliona KM vode, ukupne mase 229.199.033,87 kilograma. U ove brojke uključena je voda kategorija: prirodne i vještačke mineralne vode, gazirane vode, one bez dodatog šećera ili aroma, ali i voda kojoj su dodani šećer ili drugi zaslađivači. Upravo prema ta dva osnovna kriterija UIO i deklarira uvoz vode.
Najveći dio uvoza dolazi iz Srbije, odakle je od januara do novembra uvezeno više od 103,5 miliona KM vode. Hrvatska je drugi najveći izvoznik na tržište BiH, s ukupnim iznosom od 56,6 miliona KM u istom periodu. Osim ove dvije zemlje, prema podacima UIO, uvoz vode dolazi i iz Slovenije, Italije, Njemačke, Turske, Francuske, Češke, Sjeverne Makedonije, Kosova i drugih država.
Disbalans između uvoza i izvoza
S druge strane, izvoz vode iz BiH značajno je manji. U istom periodu ove godine izvezeno je svega 63.457.783,31 KM vode. Ubjedljivo najveće količine odlaze u Hrvatsku – više od 38 miliona KM. Na drugom mjestu je Srbija, koja uvozi nešto više od 12,4 miliona KM, dok Crna Gora slijedi s nešto više od 3,2 miliona KM.
Ovakav disbalans između uvoza i izvoza otvara pitanje strateškog pristupa upravljanju vodnim resursima u BiH. Dok druge zemlje svoje izvore štite, brendiraju i razvijaju, domaće kompanije ostaju u sjeni uvoza, a prirodno bogatstvo sve više se pretvara u ekonomski minus.
Ako se ništa ne promijeni, trend rasta uvoza mogao bi postati pravilo, dok bi domaća voda, iako obilna i kvalitetna, nastavila biti potcijenjena i nedovoljno iskorištena.
Treba naglasiti da smo u cijeloj 2024. uvezli 298.919.544,89 KM, pa je jasno da će taj iznos biti nadmašen u ovoj godini. Imali smo izvoz vode od 73.416.910,78 KM za 12 mjeseci prošle godine i postoji realna mogućnost da ga ne dostignemo u 2025. godini.