Centralna izborna komisija BiH ima rok do 31. jula da ovjeri konačne kandidatske liste stranaka za predstojeće opće izbore u BiH zakazane za 4. oktobar.
I dok će kompletne liste do 20. augusta potom biti objavljene u službenim glasilima i u medijima kada će biti poznato koga su to sve stranke kandidirale za izbornu utrku, skoro i da su poznata imena svih nosilaca kandidatskih listi .
Uoči ovogodišnjih izbora primjetno je da je veliki broj predsjednika stranaka odlučilo da budu kandidati na predstojećim izborima, bilo za najviše izvršne funkcije, odnosno člana Predsjedništva BiH ili predsjednika RS ili kao nosioci lista za zakonodavna tijela.
Kandidatura predsjednika stranaka oduvijek je predstavljala i svojevrsni test stvarne podrške koju stranački lideri imaju među građanima.
Marketinški efekat
Za razliku od situacija u kojima lideri ostaju izvan direktne izborne utakmice, izlazak na izbore omogućava preciznije mjerenje političkog uticaja, prepoznatljivosti i mobilizacijskog kapaciteta unutar biračkog tijela.
S druge strane, prisustvo stranačkih lidera na čelu izbornih lista ima i snažan marketinški efekat. Prepoznatljiva politička imena često služe kao svojevrsni 'magnet' za glasače, posebno u sistemu u kojem personalizacija politike ima značajnu ulogu.
Stranke vjerovatno računaju da će popularnost lidera doprinijeti boljem ukupnom rezultatu liste i većoj izlaznosti njihovih pristalica.
Među predsjednicima stranaka koji će na predstojećim izborima tražiti direktnu podršku birača su Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i pravde i ministar vanjskih poslova BiH.
On je nosilac liste za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH.
Sabina Ćudić, predsjednica Naše stranke, također je nositeljica liste te stranke za Predstavnički dom PSBiH u kojem i sada zastupnica.
Među onima koji će predvoditi jednu od stranačkih listi je i Željko Komšić, predsjednik Demokratske fronte i aktuelni član Predsjedništva BiH koji je na broju jedan na listi za Predstavnički dom PSBiH. Komšiću će,ako osvoji dovoljan broj glasova ovo biti drugi mandat u Predstavničkom domu PSBiH koji mu je alternativa u izbornim godinama kada nema pravo da se kandidira za člana Predsjedništva BiH.
Nermin Ogrešević, predsjednik NES-a i aktuelni gradonačelnik Cazina , nosilac liste je za Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH.
Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, Fahrudin Radončić, predsjednik SBB-a, Semir Efendić, predsjednik Stranke za BiH i načelnik sarajevske Općine Novi Grad, te Nebojša Vukanović, predsjednik Liste za pravdu i red, tražit će podršku birača u utrci za člana Predsjedništva BiH.
Branko Blanuša, predsjednik SDS-a na izbore će kao kandidat za predsjednika RS i u toj ulozi ima već iskustvo s prijevremenih izbora održanih krajem prošle godine.
Među liderima koji predvode liste za zakonodavna tijela su i Ilija Cvitanović, predsjednik HDZ 1990 i aktuelni delegat u Domu naroda PSBiH.
Cvitanović je nosilac liste za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH iz izborne jedinice 2 koju čine Hercegovačko-neretvanski kanton (HNK) i Zapadnohercegovački kanton (ZHK).
Dodik prinudno odmara, Stanivuković nosi listu za NSRS
Draško Stanivuković, lider PDP-a i gradonačelnik Banje Luke nosilac je liste za Narodnu skupštinu RS.Ramo Isak, predsjednik stranke Snaga naroda, predvodit će listu svoje stranke za Skupštinu Zeničko-dobojskog kantona u kojoj je i ranije bio poslanik.
Od predsjednika stranaka u BiH među kandidatima za izbore nema Nermina Nikšića,lidera SDPBiH o čemu je Raport već pisao, kao ni Dragana Čovića, lidera HDZBiH koji je i na prošlim općim izborima odlučio da neće ići u direktnu utrku, nego je indirektno izabran u Dom naroda PSBIH za što će se vjerovatno odlučiti i nakon predstojećih izbora.
Na izborima će samo kao posmatrač i glasač učestvovati Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a koji zbog presude Suda BiH i pravnih posljedica presude niti može biti biran niti imenovan na neku funkciju u vlasti ni narednih nešto više od pet godina od ukupno šest koliko mu traje izrečena zabrana od pravosnažnosti presude od prošle godine.
I dok zagovornici prakse da lideri, kao najodgovornije osobe u političkim strankama, trebaju biti prvi koji će pred biračima tražiti legitimitet za svoje politike postavlja se istovremeno i pitanje da li je kandidovanje predsjednika stranaka uvijek najbolje rješenje u odnosu na druge potencijalne kandidate.
Kritičari ovakve prakse su ranije upozoravali da dominacija predsjednika stranaka može smanjiti prostor za afirmaciju novih političkih lica i ograničiti unutarstranačku konkurenciju.
U tom kontekstu posebnu pažnju u BiH oduvijek je privlačilo pitanje rednog broja na listi, jer nosioci lista i kandidati 'do njih' tradicionalno imaju određenu prednost zbog veće vidljivosti i prepoznatljivosti.
Ipak, iskustva, iako doduše nisu tako česta ali ih ima, pokazuju da broj na listi sam po sebi ne garantuje uspjeh.
U otvorenom proporcionalnom sistemu kakav postoji u BiH, presudnu ulogu imaju preferencijalni glasovi birača. To znači da kandidati s manje povoljne pozicije na listi mogu osvojiti mandat ukoliko dobiju dovoljno direktne podrške građana.
Primjeri iz ranijih izbornih ciklusa pokazuju da su pojedini kandidati uspijevali osvojiti mandate uprkos tome što nisu bili među prvih nekoliko imena na listi, dok su nosioci lista ostajali bez očekivanog broja preferencijalnih glasova. Stoga politički kapital, terenski rad, kampanja i lična prepoznatljivost često imaju veću težinu od samog rednog broja.
Treba podsjetiti i da građani u BiH na izborima mogu glasati samo za jednu političku stranku i za tri kandidata unutar liste te stranke.