Zaista su obeshrabrujuće zvučale riječi selektora reprezentacije Bosne i Hercegovine Adisa Bećiragića, dok je objašnjavajući kako je čak osam košarkaša otkazalo dolazak na pripreme uoči Evropskog prvenstva, naveo primjer igrača koji je poručio "moram biti kum na pa ću doći".
Koliko god Bećiragić napominjao da su danas drugačija vremena, pa je drugačiji i odnos prema reprezentaciji, te da se neke stvari radi višeg cilja moraju "provariti", ipak je i ružno i uvredljivo i potcjenjivački tako se odnositi prema onome što bi trebalo biti najvažnije - dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine!
A ako je već tako, ako ima važnijih stvari od reprezentacije, pa mnogo je poštenije i čestitije prepustiti mjesto nekom drugom već u startu, nekom kome će taj dres biti malo bitniji od kumstva na svadbi.
Sanjamo drugi krug
I u takvom ozračju počele su pripreme košarkaša od kojih očekujemo da nam donesu ono što sanjamo više od tri decenije - proboj u drugu rundu Eurobasketa, što je nam je uspjelo samo jednom.
I, koje li ironije, to se desilo u vrijeme kad ne da nije bilo "ptičjeg mlijeka" za reprezentaciju, kako često voli da kaže aktuelni predsjednik Upravnog odbora Košarkaškog saveza BiH Aid Berbić, nego doslovno nije bilo nikakvog!
Te ratne 1993. godine, grupa igrača predvođena selektorom Mirzom Delibašićem, trčala je preko aerodromske piste, pod prijetnjom snajpera, potom preživjela avanturu u autobusu na koji se, dok se probijao kroz bh. vrleti, vadilo i oružje na brojnim punktovima.
A sve s jednim ciljem - da se dokaže da Bosna i Hercegovina, makar napadnuta sa svih strana, ipak postoji. I ne samo da postoji, nego da je spremna i uzvratiti...
Stigli iz ratnog pakla
I uzvratila je na sportskom treneru - reprezentacija koja je stigla iz ratnog pakla, prošla je prvo "pakao dodatnih kvalifikacija" u poljskom Vroclavu, a onda šokirala Evropu osvajanjem osmog mjesta na Eurobasketu u Njemačkoj pod vodstvom Kinđeta i njegovog asistenta Ibre Krehića.
Aktuelni selektor Bećiragić tada je bio reprezentativac BiH, kao i njegov asistent Gordan Firić.
U ekipi su bili još Samir Selesković, Senad Begović, Ilijas Mašnić, Mario Primorac, Samir Avdić, Emir Mutapčić, Emir Halimić i Sabahudin Bilalović.
Kako su igrali tadašnji "Ljiljani" dovoljno pokazuje podatak da je legendarni Dino Bilalović, nakon prvenstva u Njemačkoj na kojem je bio najbolji strijelac, u svojoj 34. godini privukao pažnju iz, tada mitske, NBA lige.
A danas, kada imamo i ptičjeg mlijeka i NBA igrača u svojim redovima, nema razloga da ne napravimo novi podvig. To je najmanje čemu se nadamo, čak i od onih koji (ne)dolaze sa svadbe.