Dok svijet raspravlja o miru, djeca u Gazi i dalje umiru – ne od metaka, nego od čekanja.
U bolničkim sobama razorene enklave leže deseci teško bolesnih mališana. Među njima je bio i trogodišnji Zain Tafesh, koji je umro od leukemije ranije ove sedmice, jer nije mogao biti prebačen na liječenje izvan Gaze.
Njegova smrt, kažu ljekari, samo je simbol tragedije koja se svakodnevno ponavlja.
U istom bolničkom krugu, u Nasser bolnici, leže desetogodišnji Amar Abu Said i Ahmed al-Jadd — jedan paraliziran nakon što ga je pogodio metak iz izraelske bespilotne letjelice, drugi s tumorom na mozgu koji mu polako oduzima život.
„Treba mu operacija odmah – ali Gaza više nije bolnica“
Amarova majka, Ola Abu Said, sjedi kraj njegovog kreveta i tiho mu gladi kosu.
„Rekli su mi da mu je metak zaglavljen između pršljenova. Operacija je hitna, ali doktori kažu da bi mogla završiti smrću, moždanim udarom ili krvarenjem. On mora biti operisan u mjestu koje ima uslove za to. Gaza to više nije“, kaže kroz suze.
Zain, Amar i Ahmed dio su grupe od više od 15.000 pacijenata kojima je, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), hitno potrebna evakuacija iz Gaze.
Prvi konvoj – i hiljade onih koji još čekaju
Nakon što je početkom oktobra stupilo na snagu primirje, WHO je organizovao prvu evakuaciju od početka prekida vatre.
U srijedu je iz Gaze, kroz izraelski prelaz Kerem Šalom, izašao konvoj s 41 pacijentom i 145 pratilaca, koji su potom prebačeni u bolnice u Jordanu.
Međutim, međunarodne organizacije upozoravaju da je to tek kap u moru. Hiljade teško bolesnih ostaje zarobljeno u razorenoј enklavi, bez lijekova, struje i vode.
„Moramo povećati broj evakuacija“, poručio je dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus, generalni direktor WHO-a, pozivajući Izrael da dopusti transport pacijenata barem do bolnica u Istočnom Jerusalemu i na Zapadnoj obali – kao što je bilo prije rata.
Granice zatvorene – i za one koji umiru
Ali Izrael odbija otvoriti prelaz Rafah prema Egiptu, sve dok, kako tvrde, Hamas ne ispuni uslove primirja i ne preda tijela poginulih izraelskih talaca.
Zbog toga je, prema podacima ministarstva zdravstva u Gazi, samo u protekloj godini 740 ljudi – uključujući 140 djece – umrlo čekajući na listi za evakuaciju.
„Najgore je znati da dijete može biti spašeno, a ne možete ništa učiniti“, kaže dr. Ahmed al-Farra, direktor pedijatrije u Nasser bolnici.
„Svaki dan gledamo djecu koja znamo liječiti, ali nemamo ni lijekove, ni uređaje, ni mogućnost da ih pošaljemo dalje. Gubimo ih jedan po jedan.“
„Već smo izgubili oca, kuću i snove. Ne i njega“
Desetogodišnji Ahmed al-Jadd čeka hitnu operaciju tumora na mozgu. Njegova sestra Shahd, bivša studentica, brine o njemu u sobi punoj dima i mirisa dezinfekcije.
„Kad je sve počelo, on je prodavao vodu da bismo preživjeli. Sad se bori da preživi on“, kaže ona.
„Izgubili smo oca, dom, sve snove. Kad je primirje počelo, pomislila sam da ima bar jedan posto šanse da Ahmed ode na liječenje. Ne smijem izgubiti i njega.“
Bolnice bez kisika, lijekova i svjetla
Direktor bolnice Dr. al-Farra priznaje da su zdravstveni resursi potpuno iscrpljeni:
„Ne možemo raditi ni osnovne pretrage. Naša djeca umiru jer nemamo ni opremu, ni lijekove, ni pristup van svijeta.“
U bolničkom dvorištu ovog tjedna sahranjen je osmogodišnji Saadi Abu Taha, koji je umro od raka želuca, a dan kasnije trogodišnji Zain Tafesh i osmogodišnji Luay Dweik, obojica od hepatitisa.
Svaka smrt, kažu ljekari, postala je tek broj u izvještajima koji nikoga više ne potresaju.
U Gazi, čak i u tišini primirja, djeca nastavljaju umirati – ne od bombi, nego od čekanja na spas koji ne dolazi.