Prema pisanju britanskog lista The Telegraph, turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan maksimalno koristi globalnu krizu i rat između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Irana kako bi učvrstio svoju vlast unutar zemlje.
Autorica teksta Sophia Yan navodi kako je pažnja svjetske javnosti skrenuta sa unutrašnjih pitanja u Turskoj, što je zvaničnoj Ankari dalo slobodan prostor za ubrzavanje procesa koje analitičari opisuju kao antidemokratski uzlet, bez straha od globalnih reperkusija.
Upad u sjedište opozicije i hapšenja lidera
Novinarka The Telegrapha detaljno opisuje dramatične scene iz Ankare, gdje su jake snage specijalne policije upotrijebile suzavac i gumene metke kako bi preuzele kontrolu nad sjedištem glavne opozicione Republikanske narodne partije (CHP).
Tom prilikom je iz objekta nasilno udaljen lider stranke Özgür Özel, koji se tu nalazio u znak protesta nakon što ga je turski sud smijenio tri dana ranije.
U tekstu se ističe kako ovo nije izolovan incident. Podsjeća se i na masovne demonstracije iz marta prošle godine, koje su izbile nakon hapšenja glavnog Erdoğanovog političkog izazivača, gradonačelnika Istanbula Ekrema İmamoğlua.
Devet dana nakon izbijanja rata u Iranu, İmamoğlu se našao na sudu pod optužbama za korupciju i vođenje kriminalne organizacije, za šta mu prijeti kazna od preko 2.000 godina zatvora. Dok opozicija i kritičari tvrde da je riječ o montiranim procesima s ciljem eliminacije političke konkurencije prije izbora 2028. godine, zapadni saveznici, prema ocjeni autorke, potpuno šute.
Geopolitički vakuum i jačanje odbrambene industrije
Dok slabi povjerenje u SAD pod vodstvom Donalda Trumpa, Turska koristi nastali sigurnosni vakuum na Bliskom istoku i šire. Kako se navodi u analizi, mnoge zemlje se tiho okreću od Washingtona i sklapaju milionske poslove s Ankarom.
Tako je Irak potpisao ugovor o kupovini 20 turskih sistema protivvazdušne odbrane, dok je Indonezija postala prvi strani kupac do 60 turskih bespilotnih borbenih letjelica Bayraktar Kızılelma. Turska je takođe osigurala izvoz dva vojna broda za Portugal, što je prva takva isporuka jednoj članici NATO-a i Evropske unije.
Analitičari za The Telegraph objašnjavaju da ovi vojni i energetski uspjesi Erdoğanu donose ogroman finansijski profit i unutrašnji legitimitet u trenucima kada se zemlja bori sa visokom inflacijom koja u prosjeku iznosi oko 50 odsto.
Cilj Turske, kako je i sam predsjednik izjavio nakon smjene Özela, nije da ostane posmatrač, već da postane kreator pravila u globalnoj igri. Saveznici iz NATO-a će, kako zaključuje autorka, u budućnosti sve manje obraćati pažnju na stanje demokratije u Turskoj, a sve više se fokusirati na njenu moćnu vojnu industriju i proizvodne kapacitete.