Trgovinski rat između dvije najveće svjetske ekonomije, SAD i Kine, sve se više zaoštrava. Nakon što je Kina najavila protumjere i carine od 84 posto na američku robu, Washington je uzvratio dodatnim povećanjem carina od 125 posto (ukupno 145 posto), čime su troškovi kineskog izvoza u SAD znatno narasli.
Kako Kina godišnje izveze robu u SAD vrijednu čak 438 milijardi dolara – najviše u kategorijama elektrotehnike, audiovizuelnih uređaja i opreme – logika nalaže da će se velik dio tih proizvoda sada pokušati plasirati na druga tržišta. A jedno od najočiglednijih odredišta je Evropa.
Veliki broj američkih tehnoloških divova, poput Applea i Tesle, proizvodi ili sklapa svoje proizvode upravo u Kini. Većina iPhone uređaja nastaje u kineskim pogonima, zbog čega sada podliježu visokim carinama. Apple je već najavio da će se djelomično prebaciti na proizvodnju u Indiji kako bi zaobišao američke carinske barijere.
No Kinu se ne može zaobići tako lako. Osim tehnologije, ona je i ključni dobavljač za farmaceutsku industriju – od antibiotika do hemikalija koje se koriste u proizvodnji lijekova. Iako farmaceutski proizvodi zasad nisu obuhvaćeni carinama, Trump je sada zaprijetio i tom sektoru.
I namještaj, obuća i odjeća također se proizvode u Kini i izvoze u SAD. I Bangladeš i Vijetnam, koji su pored Kine među najvažnijim zemljama proizvođačima tekstila, pogođeni su Trumpovim najavljenim carinama.
Njemački Savez za vanjsku trgovinu (BGA) upozorava kako bi dio robe koja se više ne može isplativo izvoziti u SAD mogao završiti na evropskom tržištu, piše Tagesschau. Predsjednik BGA-a Dirk Jandura ističe kako bi to moglo dovesti do iznenadne pojave velike količine jeftinih kineskih proizvoda u Evropi, što bi moglo stvoriti ozbiljne probleme domaćim proizvođačima.
Sličan stav dijeli i Jürgen Matthes iz Instituta za njemačku ekonomiju (IW), koji upozorava kako Evropa već sada ima snažnu konkurenciju iz Kine, a s novim okolnostima ta će konkurencija postati još agresivnija.
Evropska komisija već je najavila kako želi zaštititi evropske industrije od "neizravnih posljedica preusmjeravanja trgovine". Moguća rješenja uključuju uvođenje uvoznih kvota – ograničenja količine robe koja se može uvesti – kao i nove carine na kinesku robu. No stručnjaci upozoravaju da bi takve mjere morale biti iznimno stroge kako bi imale stvarni učinak.
Opasnost ne prijeti samo Evropskoj uniji. Zbog preusmjeravanja kineskog izvoza, evropski proizvođači mogli bi izgubiti tržišne udjele i u zemljama u razvoju. Matthes upozorava da Kina već sada oduzima tržište evropskim firmama u tim regijama, a nova trgovačka dinamika mogla bi izazvati pravi cjenovni rat.
Wan-Hsin Liu s Instituta za svjetsku ekonomiju u Kielu dodaje da će Evropa teško izdržati takvu tržišnu utakmicu, iako su evropski proizvodi često kvalitetniji. Velike razlike u cijenama mogle bi ipak natjerati potrošače da se okrenu jeftinijim, kineskim alternativama.
