Ponajbolji hrvatski MMA borac Roberto Soldić pobijedio je nešto prije pola jedan u noći sa subote na nedjelju legendarnog Mameda Khalidova u Gliwicama, te već ranije osvojenom pojasu iz velter kategorije dodao pojas prvaka srednje kategorije u KSW-u, najjačoj europskoj organizaciji slobodne borbe.
Time je Robocop ispisao historiju KSW organizacije, ali i europske slobodne borbe. Ovaj meč je, naime, najavljen kao najveća MMA borba u Europi, "kralj protiv budućeg kralja"… Soldić je novi kralj KSW-a, velik je ovo uspjeh za njega…
Inače, Soldić je do slavlja došao krajem druge runde, nakon jednog kraćeg prekida. Prvo je sjajno izmaknuo zamci Khalidova koji ga je napao, a onda kad se izvukao, priljubio se uz ogradu. Onda se i to dogodilo… Pogodio ga je moćno lijevim poluaperkatom i poslao ga na tlo.
Nakon toga ga je zakucavao, tri puta ga je udario u glavu za kraj priče.
Here's the Soldic left hook KO, as predicted! #KSW65 pic.twitter.com/RRiBHQqUF1
— Seán Sheehan (@SeanSheehanBA) December 18, 2021
Tek 26-godišnji borac rođen je u srednjoj Bosni, u Vitezu. Djetinjstvo u našoj zemlji uvelike ga je oblikovalo, što je kasnije često spominjao. Zanimljivo, u prvom dijelu karijere je na borbe izlazio pod bosanskom zastavom, a jedno vrijeme je pomirio svoje porijeklo i zemlju, tako da je nosio obje zastave - hrvatsku te onu zemlje u kojoj je rođen.
Uspjeti kao MMA borac na Balkanu gotovo je nemoguća misija ako niste u pravoj dvorani. Teško je doći do bilo kakve prilike za meč jer ima premalo regionalnih organizacija, a čak i za pozivnicu na te događaje trebaju dobre menadžerske sposobnosti. Soldić je počeo vrlo skromno. Ljubuški, Metković i srpski Odžaci bili su prvi gradovi u kojima je upisao profesionalne mečeve.
Ipak, već tada je pokazivao nevjerojatnu urođenu snagu, eksplozivnost i srce. Njegov atraktivni udarački stil vrlo brzo je prepoznat na domaćoj sceni, a 2015. godine napravio je ključan potez u karijeri. Spojio se s Ivanom Dijakovićem, vlasnikom UFD Gyma iz njemačkog Düsseldorfa, koji slovi za jedan od najkvalitetnijih u Europi, piše Index.
Robocop, kako je nadimak hrvatskom borcu, stigao je u stranu zemlju vrlo skromno. "Robo je došao doslovno s jednom vrećicom, nije imao ništa. Godinu i pol dana gotovo je živio u dvorani i nemilice trenirao", otkrio je kasnije Dijaković. Vrlo brzo mu se sav rad isplatio. Postigao je nešto što nikad nije pošlo za rukom borcu s ovih prostora.
