Sve više ljudi razmišlja o tome šta svakodnevno koristi u kuhinji, a među najčešćim pitanjima je i ono o sigurnosti plastičnih posuda za čuvanje hrane. Iako su godinama standard u domaćinstvima, postavlja se dilema, da li su zaista sigurne i ima li smisla zamijeniti ih staklenim?
Skriveni rizici plastike
Plastične posude su praktične, lagane i cjenovno pristupačne. Međutim, problem može nastati prilikom zagrijavanja i dugotrajne upotrebe. Određene vrste plastike, naročito starije ili oštećene, mogu ispuštati hemijske supstance poput BPA ili ftalata kada su izložene visokim temperaturama, kao što su mikrovalna pećnica ili mašina za suđe, ali i u kontaktu sa masnom i kiselom hranom.
Iako su mnoge savremene posude označene kao "BPA free", to ne znači da su potpuno hemijski neutralne. Vremenom se plastika haba, grebe i upija mirise i boje iz hrane, što ukazuje na to da materijal više nije u prvobitnom stanju. Pored zdravstvenog aspekta, tu je i ekološki problem jer se plastika proizvodi od fosilnih goriva i veoma sporo se razgrađuje.
Prednosti staklenih posuda
Staklo se smatra hemijski stabilnim materijalom. Ne upija mirise, ne mijenja ukus hrane i ne reaguje na toplotu na način na koji to čini plastika. Hrana se u staklenim posudama može bezbjedno podgrijavati u rerni ili mikrovalnoj pećnici (uz obavezno uklanjanje plastičnih poklopaca).
Još jedna prednost je dugotrajnost. Staklene posude ne zadržavaju mrlje od umaka, ne žute i ne deformišu se. Uz pravilno rukovanje, mogu trajati godinama bez vidljivih promjena. Nedostatak je što su teže i podložnije lomljenju, pa nisu uvijek najpraktičnije za nošenje van kuće.
Mnogi stručnjaci savjetuju da se plastika koristi u što manjoj mjeri i da se izbjegava njeno zagrijavanje. Idealno rješenje je kombinacija oba materijala: staklene posude za čuvanje i podgrijavanje hrane kod kuće, dok se plastika koristi samo kada je to zaista neophodno zbog praktičnosti i prenošenja obroka.