Ugledni sarajevski ljekar Dragan Stevanović napravio je jednu kratku analogiju "nekad i danas".
On je uporedio stanje iz vremena agresije na BiH i ovo današnje kada korona hara.
Pronašao je i nešto zajedničko - pametnjakoviće.
Prenijet ćemo mu post u cijelosto:
NEKAD
Naviru mi sjećanja iz rata i ne mogu da se otmem utisku da se istorija ponavlja.
Svi su glasali za reformiste a pobijedili su nacionalisti.
Pobjednici su obećali da će se "narodi dogovoriti" i danas se "dogovaraju da se dogovore".
Dok su se tenkovi i topovi gomilali oko naših gradova ubjeđivali su nas da spavamo mirno i da rata neće biti.
Kad je rat počeo, dok su srčani momci krvarila po čukama po gradu su se gomilali logističari i stratezi oni bi za mjesec dana riješili rat samo da ih se čuje (naravno iz udobnih podruma).
Na prvu liniju fronte jedan novopečeni strateg iznese dva sanduka krvi da se "digne moral boraca", naravno uzalud moje protivljenje da je to suludo i naravno krv je propala.
Kada sam kao starješina u ARBiH počeo uvoditi vojnički red u svojoj jedinici, jedan moj vojnik me pokušao ubiti (inače grlati pristalica stranke na vlasti) jer neće oni ništa što potiče iz JNA. Kasnije na Igmanu taj vojnički red i oprema na kojoj sam tad insistirao sačuva im i život i omogući da, za razliku od mnogih drugih, funkcionišu i na terenu odlično.
Puno puta sam od mojih kolega koji su se brzo sa terena udomili u pozadini i bili neka vlast dobio hiljade "savjeta" kako bi mi kao armijski sanitet trebali funkcionirati...
DANAS
Vlast raspravlja kako se boriti protiv korone, raspravljaće još.
Puno mojih kolega, opet iz pozadine "savjetuje" kako bi to trebalo biti da se oni pitaju.
Opet vidim puno kukavica koji sa prve linije pobjegoše u pozadinu i opet vidim puno srčanih, koji se sa onim što znaju i što imaju bore (i stradaju) na prvoj liniji borbe.
I opet vidim puno stratega i vojskovođa koji sve kritikuju i da se oni pitaju sve bi riješili za mjesec dana (iz podruma naravno).
