Vijeće sigurnosti UN-a večeras je usvojilo Rezoluciju kojom su osuđeni iranski napadi na zaljevske zemlje. BiH je bila kosponzor ove rezolucije na poziv Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Rezoluciju je podržalo 13 od 15 zemalja članica Vijeća sigurnosti UN-a, a suzdržane su bile samo dvije - Rusija i Kina. Podsjetimo, više od 130 zemalja je bilo kosponzor ove rezolucije, što znači da su je podržale jer nemaju pravo glasa na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a.
No, Raport otkriva da se uoči samog glasanja odvijala prava drama u Predsjedništvu BiH i na relaciji Sarajevo - New York gdje sjedi naš ambasador pri UN-u Zlatko Lagumdžija.
Naime, postojala je dilema da li BiH treba biti kosponzor rezolucije koju je uputio Bahrein upravo zbog Irana i činjenice da pojedine zaljevske zemlje nisu podržale ni Rezoluciju o Srebrenici, o čemu je Raport već pisao.
Dilemu nije imala Željka Cvijanović koja je bila 'za' osudu Irana, ali ni Željko Komšić koji je bio stanovišta da BiH ne treba podržati rezoluciju.
Dvije loše opcije
Međutim, iako je Cvijanović tražila hitno očitovanje Predsjedništva BiH, Komšić kao predsjedavajući nije htio sazvati sjednici i javno reći svoj stav koji bi ostao zabilježen u stenogramima. Jer time bi se Komšić direktno suprotstavio SAD i EU, dajući podršku odluci Irana da bombarduje svoje komšije koje ga nisu ni napale.
Svjestan toga, Komšić perfidno sjednicu zakazuje za sutra, iako se znalo da je glasanje večeras!
Zbog toga je izostala zvanična instrukcija Predsjedništva BiH, prema Stalnoj misiji BiH pri Ujedinjenim nacijama.
U takvim slučajevima ambasador BiH je u komunikaciji sa Ministarstvom vanjskih poslova BiH i čeka instrukciju od ministra.
Prema informacijama Raporta, Lagumdžija je cijeli dan prikupljao informacije o tome kako će se postaviti druge zemlje i kada je postalo jasno da će SAD, Velika Britanija, cijela EU uključujući i Španiju - koja vjerovatno ima i najispravniji stav po pitanju napada na Iran - podržati rezoluciju, Ministarstvo vanjskih poslova BiH odnosno ministar Elmedin Konaković šalje instrukciju.
U ovom slučaju, BiH se vodila dugoročnim interesom, smatrajući da se između dvije 'loše' opcije treba izabrati ona manje loša. Procjena je da je u ovom trenutku bolje biti uz SAD, Veliku Britaniju, EU, zaljevske zemlje....
Pri tome, u donošenju odluke pomogle su i insajderska informacije koje su ukazivale da Rusija i Kina neće povući veto prilikom glasanja na šta kao stalne članice imaju pravo. Time su ove dvije zemlje mogle srušiti rezoluciju, ali nisu to učinile. Time su poslale diplomatsku poruku da im je uredu da se rezolucija usvoji, ali bez da se direktno okreću protiv svog strateškog partnera Irana.
Zamka Željke Cvijanović
Naravno da je Komšić znao da je glasanje o rezoluciji večeras, li se onda postavlja pitanje zašto je onda zakazao sjednicu za sutra? Prema nekim informacijama, Komšić bi mogao tražiti ukor za ambasadora Lagumdžiju jer je postupio bez instrukcije iz Predsjedništva. Međutim, prema Raportovim informacijama, Predsjedništvo BiH do sada niti po jednom pitanju nije davalo instrukciju Lagumdžiji!
Svako glasanje Lagumdžije u UN-u bilo je po instrukciji MVP-a, jer se znalo da Predsjedništvo BiH neće moći pronaći konsenzus na pitanjima poput Gaze ili osude Rusije.
U cijeloj priči zanimljiva je i zamka koju je postavila Željka Cvijanović.
Ona je danas kazala da bi BiH trebala biti kosponzor rezolucije kojom se osuđuje Iran. Bila je to očita politička zamka da se na njen poziv odmah negativno reagira. Da je BiH odbila biti dio rezolucije, sutra bi ona i njen šef Milorad Dodik imali 'argument' za svoje lažljive teorije o radikalnim i proiranskim muslimanima u BiH kojima bi mahali u Washingtonu i Briselu.
Teško je razlučiti da li je u svemu Komšić bio politički kratkovid pa nije vidio opasnost za BiH ili mu je pak od svega važnije to da ne razočara svoje militantne pristaše i izgubi poneki politički poen koje prikuplja na svom već providnom populizmu.