Na današnji dan prije tačno 40 godina odigrana je najkontroverznija utakmica u historiji jugoslavenske košarke a nakon nje, sarajevska Bosna je postala po treći i posljednji put prvak bivše države.
Evo kako je o tom susetu pisao popularni magazin "Koš", odnosno poznati novinar Vladimir Stanković:
Mnogo dramatičnih susreta
"U historiji jugoslovenske lige bilo je puno dramatičnih utakmica, blistavih partija timova i pojedinaca, ali ponekad je pala i poneka sjenka.
Desilo se da negdje dođe do incidenata, ispada publike (uglavnom na nacionalističkoj osnovi), slabog suđenja pod pritiskom, ali svakako najveći skandal dogodio se 9. aprila 1983. u majstorici finala plej-ofa Šibenka-Bosna.
Tog dana Šibenka je postala prvak Jugoslavije, u dvorani, i kasnije tokom noći u gradu vladalo je neopisivo slavlje. Ondašnji predsjednik Košarkaškog saveza Jugoslavije Vasil Tupurkovski uručio je medalje igračima Šibenke.
Onda je sutradan sazvao vanrednu sjednicu Predsjedništva KSJ na kojoj je, zbog jedne odluke sudije Ilije Matijevića, utakmica poništena i naloženo odigravanje nove, u Novom Sadu.
Šibenka nije došla, prvak Jugoslavije postala je Bosna… Kao direktni svjedok oba događaja, i utakmice u Šibeniku i sjednice Predsjedništva KSJ, dobro pamtim sve. Bilo je ovako…
Šibenka je, predvođena 18-godišnjim Draženom Petrovićem (561 poen na 22 utakmice, 25,5 u prosjeku u Ligi i 194, odnosno 21,5 u plej-ofu) regularni dio lige 82/83 završila na prvom mjestu (16-6) i stekla prednost za svaku od tri serije plej-ofa.
Bosna treća u regularnoj sezoni
Partizan je bio drugi (15-7), Bosna treća sa istim bilansom. U četvrtfinalu plej-ofa, koji je još uvijek bio novost u zemlji jer je uveden 1981., Šibenka je pobijedila Jugoplastiku sa 2:1 (igralo se na dvije pobjede).
Partizan je istim rezultatom nadmašio Olimpiju, Bosna je također sa 2:1 eliminisala Zadar, dok je Crvena zvezda jedina igrala dvije utakmice, sa 2:0 bila je bolja od Cibone. U polufinalu, Šibenka je sa 2:1 pobijedila Crvenu zvezdu, a Bosna Partizan sa 2:0.
Prva finalna utakmica igrana je u Šibeniku. Poslije izjenačene igre domaćin je bio za nijansu bolji i pobijedio 103:98. Bosna se revanširala u Skenderiji 96:84, pa je odluka o prvaku morala da padne u majstorici u Šibeniku.
Atmosfera je cijelog dana bila slavljenička. Navijači su unaprijed slavili titulu koja je tek trebalo da bude osvojena. Mala dvorana na Baldekinu bila je puna dva sata prije meča. Sa svih strana orio se poznati navijački poklič “Ši-Ši, Šibenka”.
Problem je bio što Bosna nikako nije prihvatala unaprijed namijenjenu ulogu žrtve. Trener Svetislav Pešić, kome je to bila prva sezona na klupi, još uvijek je imao na okupu gro ekipe koja je 1979. postala prvi jugoslovenski tim koji je osvojio ondašnji Kup šampiona.
Nedostajao samo Mirza
Nedostajao je samo Mirza Delibašić, ali bili su tu Raša Radovanović, Žarko Varajić, Predrag Benaček… Iako je Šibenka, uz mladog Dražena Petrovića, imala iskusne igrače poput Srećka Jarića, Žike Ljubojevića, Branka Macure, Predraga Šarića (otac Darija Šarića) itd. košarkaši Bosne bolje su podnijeli usijanu atmosferu.
Od početka su nametnuli svoj stil i ritam i iz minuta u minut povećavali svoju prednost. Ne tvrdim, ali čini mi se da je razlika u jednom trenutku bila 18-20 poena u korist Sarajlija.
Navijači su bili očajni, domaći igrači nervozni, ali trener Šibenke Vlade Đurović nije gubio ni nadu ni živce. Savjetima i izmjenama uspio je da promijeni tok utakmice. Razlika je počela da se topi.
Mladi Dražen vukao je za dvojicu… Od izgubljene utakmice Šibenka je stigla do dramatične završnice. U posljednjih desetak sekundi ušlo se sa vodstvom Bosne 82:81, ali napad je bio za Šibenku.
Na dvije sekunde prije kraja začula se pištaljka Ilije Matijevića iz Zagreba. Pokazao je faul Sabita Hadžića nad Draženom Petrovićem. I danas mislim da taj faul nije postojao, kao što mislim da nije smjelo da se dogodi ni ono što se desilo sutradan…
Dražen nije poslušao
Vlade Đurović je uzeo tajm-aut. Dvorana je bila na nogama. Trebalo je samo da “mali” Dražen ubaci oba slobodna bacanja.
Do tog časa dao je 38 poena.
Đurović mi je mnogo godina kasnije otkrio važan detalj:
"Slutio sam da će sudijska odluka izazvati polemiku. Zato sam savjetovao Draženu da pogodi prvo slobodno bacanje, a namjerno promaši drugo. Računao sam da ćemo sigurno dobiti produžetak jer smo bili u naletu, igrači Bosne su bili demoralisani poslije gubitka velike prednosti, pokazivali su i znakove umora. Dražen nije htio ni da čuje…".
Petrović je pogodio oba slobodna bacanja, zaokružio broj poena na 40. Uslijedio je kraj i ludnica u dvorani. Kada su se koliko-toliko stekli uslovi, Vasil Tupurkovski je predao medalje igračima novog šampiona.
Čini mi se da je novinar “Politike” Kosta Stamenković predao pehar koji je ovaj list davao prvaku u košarci. Grad je slavio (prvu) titulu državnog prvaka cijele noći.
Vanredna sjednica
Narednog jutra bio sam u istom avionu iz Splita za Beograd sa grupom kolega i predsjednikom Tupurkovskim, koji nam je rekao da je sazvao vanrednu sjednicu Predsjedništva KSJ.
Pravo sa aerodroma otišli smo u kancelariju KSJ koja se tada nalazila u Cetinjskoj ulici, u jednoj neuglednoj dvorišnoj zgradi.
Ne sjećam se više ko je bio, a ko nije od članova Predsjedništva, ali pamtim odluku: treća finalna utakmica poništava se, zbog greške sudije Ilije Matijevića, i nalaže odigravanje nove na neutralnom terenu u Novom Sadu.
Po dolasku u redakciju “Borbe”, u kojoj sam tada bio urednik sportske rubrike, okrenuo sam kućni telefon porodice Petrović. Javila se Draženova (i Acina) majka Biserka. Rekao sam joj o čemu se radi.
Ostala je bez riječi, a onda je slušalicu prepustila Draženu:
"Mi smo šampioni, ja neću igrati tu novu utakmicu, a mislim da neće ni moj klub", rekao mi je Dražen.
Bosna sama izašla na teren
Rečeno – učinjeno. Šibenka nije doputovala u Novi Sad. Bosna je sama izašla na teren i postala administrativni prvak Jugoslavije.
Iz Šibenika sam otišao sa ubjeđenjem da je Bosna oštećena, da Hadžić nije napravio prekršaj za dva slobodna bacanja. Sa sjednice Predsjedništva KSJ izašao sam sa ubjeđenjem da se pravi nova velika greška jer nikada u historiji sporta neki organ nije “prekrojio” rezultat ostvaren na terenu.
Pričalo se da je odluka bila “politička”, da je Bosna “morala” da bude prvak jer je 1984. Sarajevo bilo organizator Zimskih olimpijskih igara itd.
Ne znam da li je u tome bilo istine, ali znam da su za manje od 24 sata napravljene dvije velike greške.
Takmičarska komisija KSJ oglasila se saopćenjem u 8 tačaka, u kome je rečeno da je na osnovu izvještaja delegata Oberkneževića i sudije Radeta Petrovića (sudija Matijević nije dostavio izveštaj), kao i ličnog utiska dvojice članova TK, ustanovljeno da “…se jasno vidi da Petrović nije bio fauliran ni u momentu prijema lopte, ni u momentu driblovanja ni u momentu upućivanja lopte ka košu…”
Još je navedeno da sudija Matijević nije dao nikakakv znak za prekid sve dok se lopta poslije šuta Petrovića nije odbila od obruča i pala na pod.
Preporuka komisije
Komisija je preporučila da se “u skladu sa posljedicama zbog dosuđenog nepostojećeg faula preispita suđenje arbitra Matijevića”. Odluke su donijete jednoglasno jer je član Dragiša Vučinić, koji nije prisustvovao sjednici, telefonom dao potpunu saglasnost.
Komisija za žalbe je 15. aprila odbila žalbu Šibenke kao neosnovanu i naložila Šibenčanima da moraju u Novi Sad uz prijetnju da će izgubiti službenim rezultatom 20:0 ako se ne pojave.
Košarkaški savez Hrvatske podržao je Šibenku, uz konstataciju da je titula osvojena sportskom borbom, a predsjednik KSH Ivo Troskot demantovao je da je odluka Predsjedništva KSJ bila jednoglasna jer je njegov stav bio drugačiji.
Predsjedništvo KSJ je 20. aprila na novoj sjednici, 4 dana poslije neodigranog meča u Novom Sadu, potvrdilo sve prethodne odluke.
Ilija Matijević je u Zagrebu, sa štopericom u rukama, pokušavao da dokaže da je bio u pravu, ali nije bio previše ubjedljiv.
Krešo Ćosić je rekao da je Šibenka prvak ali da ne može da kaže da li je to ostvarila pošteno ili nepošteno.
“Ako je faul postojao onda je pošteno, ako nije onda je nepošteno”, rekao je Ćosić.
Stanković predložio "meč pomirenja"
Bora Stanković, generalni sekretar FIBA, predložio je “meč pomirenja”. Radomir Šaper je podržao odluku rekavši da je “jedina ispravna”, ali je dodao da je “porazna za naš sport”. Selektor Josip Đerđa izjavio je da je oduzimanje titule Šibenki nepošteno.
Protagonisti posljednje akcije nisu više među živima. Dražen je poginuo u saobraćajnoj nesreći 7. juna 1993, Sabit Hadžić je umro 3. marta 2018.
U jednom od brojnih intervjua na temu te sporne situacije rekao je da nikada o tome nije pričao sa Draženom jer bi sigurno imali oprečno mišljenje. Svako je sa ovog svijeta otišao sa svojom verzijom, baš kao što svi koji pamte tu utakmicu imaju svoje viđenje (ne)pravde koja se dogodila".
