Naučnici su otkrili zapanjujuću, gotovo sablasnu pjesmu kita staru više od 70 godina, snimak koji bi mogao iz temelja promijeniti naše razumijevanje komunikacije u okeanima. Riječ je o najstarijem poznatom audio zapisu te vrste, a ono što su istraživači čuli ostavilo ih je bez riječi.
Riječ je o vokalizaciji grbavog kita, vrste poznate po svojim spektakularnim skokovima i složenim zvukovima. Snimak je nastao još u martu 1949. godine u blizini Bermude, tokom istraživanja koje su provodili naučnici iz Oceanografskog instituta Woods Hole u Falmouthu, u američkoj saveznoj državi Massachusetts.
Zanimljivo je da snimanje uopšte nije bilo planirano. Naučnici su u to vrijeme testirali sonar i provodili akustične eksperimente u saradnji s Američkim uredom za pomorska istraživanja kada su, sasvim slučajno, zabilježili neobične zvukove.
Ashley Jester, direktorica istraživačkih podataka i bibliotečkih usluga u institutu, objasnila je kako su istraživači, iako u početku nisu znali šta slušaju, odlučili nastaviti snimati.
„Bili su znatiželjni. Držali su snimač uključenim i čak su snimali trenutke kada njihovi brodovi nisu proizvodili nikakvu buku, samo da bi čuli što više“, rekla je Jester.
Okean koji je nekad bio tiši
Osim same pjesme kita, naučnike je posebno zaintrigirao ambijentalni zvuk okeana iz tog vremena.
Peter Tyack, morski bioakustičar i emeritus istraživač u Woods Holeu, ističe da je krajem 1940-ih okeanski okoliš bio znatno tiši nego danas.
„Ove snimke ne omogućavaju nam samo da pratimo zvukove kitova, već i da razumijemo kakav je bio zvučni krajolik okeana u to vrijeme. To je inače izuzetno teško rekonstruisati“, objasnio je.
Važnost za razumijevanje današnjih okeana
Ovaj historijski snimak mogao bi imati ključnu ulogu u razumijevanju kako ljudske aktivnosti utiču na morske životinje.
Prema istraživanjima Nacionalne uprave za okeane i atmosferu, kitovi mijenjaju svoje vokalno ponašanje kao odgovor na povećanu buku u okeanu, posebno zbog brodskog saobraćaja.
Upravo zato snimak iz vremena kada je okean bio tiši pruža rijedak i vrijedan referentni okvir za poređenje.
Zapanjujuće je da ovaj snimak prethodi gotovo dvije decenije poznatom otkriću pjesme kitova koje je napravio Roger Payne, naučnik koji je kasnije popularizovao ideju o „pjevanju kitova“.
To znači da su istraživači iz Woods Holea nesvjesno zabilježili nešto revolucionarno mnogo prije nego što je nauka bila spremna to razumjeti.
Kako je snimak preživio decenije
Dugo izgubljeni snimak ponovo je otkriven tek prošle godine, kada su naučnici digitalizovali stare audio zapise.
Pronađen je na iznenađujuće dobro očuvanom disku snimljenom pomoću uređaja Gray Audograph – vrste diktafona koji je bio široko korišten 1940-ih.
Za razliku od magnetskih traka koje su s vremenom propadale, plastični disk omogućio je očuvanje zvuka kroz decenije.
Iako je tadašnja tehnologija bila primitivna u poređenju s današnjom, u to vrijeme predstavljala je vrhunac tehničkih mogućnosti.
Zašto su zvukovi kitova ključni
Zvukovi koje proizvode kitovi nisu samo fascinantni, oni su ključni za njihov opstanak.
Prema naučnicima NOAA-e, kitovi koriste različite vrste vokalizacija, klikove, zvižduke i pozive, kako bi:
- pronašli hranu
- navigirali kroz okean
- locirali druge jedinke
- razumjeli svoju okolinu
Neke vrste, poput grbavih kitova, proizvode složene, ponavljajuće „pjesme“. Ovi morski divovi, koji mogu težiti više od 24.000 kilograma, poznati su kao najpoznatiji „pjevači okeana“.
Zvuk koji inspiriše i mijenja pogled na okean
Hansen Johnson, istraživač u Centru Anderson Cabot za okeanski život pri Akvariju Nove Engleske, smatra da bi ovo otkriće moglo imati dugoročan značaj.
„Ovaj snimak može biti polazna tačka za dublje razumijevanje zvukova koje kitovi danas proizvode“, rekao je, dodajući:
„Nevjerovatno je to slušati. Inspirisalo je mnoge ljude da se zainteresuju za okean i da im je više stalo do morskog života. Zaista je posebno.“