Pomrčine mjeseca bile su više od obične zabave za stare Babilonce, koji su ove nebeske događaje vidjeli kao vjesnike propasti.
Čitanje signala koji vrebaju u sjenama koje su progutale Mjesec stoga je bila važna znanost i rezultirala je stvaranjem niza tekstova koji dokumentiraju različite predznake koji se mogu naći u pomrčini.
Napisana klinastim pismom u ranom drugom tisućljeću prije Krista, ova 4000 godina stara mezopotamska upozorenja konačno su protumačena s četiri ploče koje su stajale u Britanskom muzeju više od jednog stoljeća.
Predstavljajući svoje prijevode u novoj studiji, istraživači otkrivaju kako se različite značajke pomrčine mogu koristiti za predviđanje budućih događaja.
Promatrajući vrijeme i datum pomrčine Mjeseca, kao i kretanje Zemljine sjene po Mjesecu, kraljevski su savjetnici mogli predvidjeti teške nedaće koje je sudbina spremala kralju.
Na primjer, ploče otkrivaju da je "pomrčina u jutarnjoj straži" označila "kraj dinastije" u mezopotamskom gradu Akadu.
"Babilonska astrologija bila je akademska grana proricanja utemeljena na vjerovanju da su događaji na nebu šifrirani znakovi koje su tamo postavili bogovi kao upozorenja o budućim izgledima onih na Zemlji", pišu autori studije. Prema tome, "astrološka promatranja bila su dio razrađene metode zaštite kralja i reguliranja njegova ponašanja u skladu sa željama bogova.", piše IFLS.
Uspoređujući različite značajke pomrčine s "akademskim korpusom tekstova o nebeskim predznacima", kraljevski su savjetnici mogli dešifrirati namjere neba i pomoći kralju u izbjegavanju gadnog ishoda. Vjeruje se da su tekstovi koje su analizirali autori studije nastali u drevnom babilonskom gradu Sipparu, koji se nalazi u današnjem Iraku.
Još jedno znamenje ispisano na pločama objašnjava da "pomrčina u večernjoj straži… označava kugu", dok posebno prijeteći zapis kaže da "[ako] je pomrčina u krivom smjeru… ništa neće biti pošteđeno, potop će se dogoditi posvuda.” Nejasno je točno što su drevni astronomi mislili pod "pogrešnim smjerom", iako istraživači kažu da se to vjerojatno odnosi na scenarij u kojem se Mjesečev disk "nekako procjenjuje da je okrenut u smjeru suprotnom od očekivanog."
Međutim, srećom, kraljevi nisu morali prihvatiti svoju sudbinu ležeći, budući da su se zaštitni rituali mogli upotrijebiti za suzbijanje nepovoljnih predznaka. Citirajući pismo vrača kralju Zimri-Limu od Mari (regija u Mezopotamiji), istraživači kažu da bi se predznaci loših pomrčina mogli dvaput provjeriti ekstispicijom – što uključuje ispitivanje utrobe životinja – “da se utvrditi je li kralj bio u stvarnoj opasnosti."
"Tekstovi iz prvog tisućljeća pokazuju da ako su, nakon takve istrage, kraljevi savjetnici osjetili da prijetnja još uvijek postoji, moglo se poduzeti nešto da se ona poništi, identificiranjem sila zla koje leže iza toga i suprotstavljanjem apotropejskim ritualima," objašnjavaju autori studije.
Naglašavajući ukupnu važnost ovih pomalo paranoidnih gravura, istraživači kažu da one "predstavljaju najstarije primjere kompendija predznaka pomrčine Mjeseca koji su dosad otkriveni i stoga pružaju važne nove informacije o nebeskom proricanju među narodima južne Mezopotamije u ranom drugom tisućljeću pr. Kr. "
