definisao jednu eru

Drogba ogorčen: Taj čovjek nema Zlatnu loptu, a trebao ih je dobiti 10

Raport.Ba
drogba

U svijetu fudbala postoji trofej o kojem maštaju djeca kad prvi put navuku kopačke – Zlatna lopta. Simbol je to savršenstva, priznanje da si bio najbolji među najboljima. No, kako godine prolaze, sve je više onih koji se pitaju: prepoznaje li ta nagrada uvijek prave legende?

Na vrhu liste stoji Lionel Messi – osam puta podigao je zlatnu sferu u znak svoje dominacije. Njegov talenat nije upitan. Ali upravo te brojke, ti trofeji, ističu ono što još više boli: imena koja nikada nisu upisana među dobitnike.

Thierry Henry.

Tihi ubica s osmijehom, fudbaler koji je definisao jednu eru engleskog Premiershipa, bio je elegantan, moćan, nezaustavljiv. Bio je umjetnik u kopačkama. No nikada nije osvojio Zlatnu loptu. Didier Drogba, njegov prijatelj i rival, to ne može da prihvati:

"Nevjerojatno je da Henry nikada nije osvojio Zlatnu loptu. On je morao dobiti deset Zlatnih lopti. Nevjerovatno! Bio je majstor nad majstorima u svoje vrijeme", poručio je Drogba.

S Arsenalom je osvajao trofeje, s Francuskom dominirao svijetom i Evropom. Zabijao, asistirao, vodio. Ali kada je trebalo da se upiše među besmrtne laureate – nagrada je otišla drugima.

I nije sam. Franck Ribéry, koji je 2013. s Bayernom osvojio sve što se moglo osvojiti – od Bundeslige do Lige prvaka – završio je treći. Te godine se činilo da su golovi važniji od svega ostalog. Steven Gerrard, kapiten koji je godinama držao Liverpool iznad vode, ostao je samo na respektu i legendi.

A šta reći za Andresa Iniestu? Čovjek koji je utkao dušu u tiki-taku Barcelone, koji je donio Španiji svjetsku titulu i dvije evropske. Njegova igra bila je tiha, ali moćna. No, Zlatna lopta mu je prošla kroz prste.

I onda, tu je Paolo Maldini. Kapiten nad kapitenima. Simbol vjernosti, čvrstine i klase. Pet puta šampion Evrope s Milanom. Više od 100 nastupa za Italiju. I? Ništa.

Čak i Zinedine Zidane, čovjek koji je plesao s loptom i osvojio svijet, osvojio je samo jednu Zlatnu loptu – 1998. godine.

Možda je vrijeme da se zapitamo – mjeri li se veličina igrača brojem tih nagrada? Ili možda postoje legende koje ne trebaju priznanje na papiru, jer im je ime već odavno uklesano u srca navijača?

Didier Drogba Thierry Henry Dodajte Raport.ba među omiljene izvore na Googlu