Tog drugog maja 1992. godine granatiranje je počelo u 4.30 ujutro, što će biti uvod za 1.425 dana dugu opsadu Sarajeva u kojoj će biti ubijeno 10.615 ljudi, uključujući 1.601 dijete te oko 50.000 ranjenika. Te noći granate su prvi put pogodile središte grada, oko kojeg su se stacionirali pripadnici JNA s teškim naoružanjem.
Isti dan, dok je glavni grad bio pod žestokom paljbom, predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović s pratnjom, kao i tadašnji predstavnik opozicije Zlatko Lagumdžija vraćat će se u Sarajevo s konferencije u Lisabonu, ali će ih jedinice JNA zarobiti na Sarajevskom aerodromu. Potom će ih proslijediti u kasarnu u Lukavici.
Zauzvrat su tražili da Izetbegović naredi svojim jedinicama da iz obruča u centru grada puste generala Milutina Kukanjca sa vojskom, koji su bili zarobljeni u kasarni na Bistriku.
Inače, 2. maja 1992. svijet su obišli TV snimci u kojima predsjednik Izetbegović u javljanju u program TVSA obznanjuje da je otet i da mu ne dozvoljavaju da dođe u zgradu Predsjedništva BiH.
Svijet su obišle i fotografije i snimci zapaljenih tramvaja na Skenderiji, u centru Sarajeva, kao i eksplozije granate na uglu ulica Dalmatinska i Titova, prekoputa zgrade Centralne banke BiH.
Predsjednik će pristati, past će dogovor, razmjena će biti dogovorena za 3. maj, nakon čega je konvoju dopušten put do Sarajeva, kada dolazi do incidenta u Dobrovoljačkoj ulici.
Taj dan granatirane su institucije po gradu, ali kad su se pripadnici JNA pokušali probiti do zgrade Predsjedništva BiH, Bila je to prva, velika bitka za glavni grad BiH, a plan snaga JNA, potpomognutih paravojnim formacijama, bio je da zauzmu Predsjedništvo RBiH i eliminiraju tadašnje državno rukovodstvo.
U Dobrovoljačkoj ulici naišli su na otpor bh. vojske, odnosno Teritorijalne odbrane i Specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova.
Prvi put nakon Drugog svjetskog rata, poslije 47 godina, tog 2. maja 1992. godine u Sarajevu je označena zračna opasnost. Od tog dana Sarajevo je bilo pod opsadom, bez hrane, struje i vode. Presječene su komunikacije, a grad je bio svakodnevno granatiran.
Drugi maj vekiki je datum u historiji Bosne i Hercegovine i njenog glavnog grada. Smatra se danom kada je Sarajevo odbranjeno i kada je BiH spašena.
