Naši preci vjerovali su u moć biljaka i duboko poštovali predanja iz davnina koja su naslijedili o njima.
Postoji vjerovanje da na krov kuće treba staviti čuvarkuću ili peruniku, jer navodno štite od udara groma.
Bagrem se, prema narodnim vjerovanjima, ne bi trebao saditi blizu kuće, a zanimljiva je i činjenica da se nekada zvao "nerod". Također, bagrem se ne bi trebao kalemiti.
Ako se neko drvo osušilo ili mu je korijenje počelo uništavati temelje kuće, vrijeme je da, prema vjerovanjima, preuredite dvorište i posadite biljke koje su naši preci poštovali. Najprije treba posaditi drveće i grmlje, a tek potom cvijeće.
Često se ističe da je najljepši ukras za dvorište hrast lužnjak, jer ima široku krošnju i pravi gust hlad. Hrastu lužnjaku posebno odgovara blizina vode.
Lipa je za Slavene bila sveto drvo jer su njezini cvjetovi ljekoviti. Također, daje odličnu pašu za pčele, a medovina je bila glavni izvor slatkoće za Slavene. Lipin ugalj koristi se za prečišćavanje vode. Ipak, lipu treba saditi sa strane, blizu mjesta za sjedenje, ali ne iznad njega.
Vrba je u vrijeme kada su se djeca kažnjavala dobijala ime "Mirko", a njezinim grančicama se na praznike poput Mladenaca, Lazareve subote i Cvjetnice simbolično udaraju djeca uz riječi: "Rasti kao vrba". Kora vrbe poznata je po ljekovitosti u borbi protiv prehlade.
Glog je izuzetno žilav listopadni grm koji može biti bijeli, crni ili crveni. Njegove bobice beru se kad sazru i od njih se prave džem, čaj i sok. Glog se često koristi kao živa ograda, a prilikom sadnje u rupu se dodaje kreč.
Dren je prvo drvo koje cvjeta u proljeće, a zrele plodove daje u jesen. Njime se kite kuće za veliki praznik Đurđevdan. Vjeruje se da je simbol zdravlja, a za Bogojavljenje se djeci daje drenov cvijet da pojedu – da budu otporna na bolesti.
Šljiva je bila uzgajana još u staroj postojbini, a od tada se čuva najkvalitetnija sorta za sušenje – požegača. Njezina pokožica sadrži najvrednija etarska ulja.