Članica Kolegija direktora Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine Saliha Đuderija je, na isteku svog mandata, kazala kako daje punu podršku porodicama da ne odustanu od onoga što je njihov najvažniji cilj – da pronađu smiraj za sve svoje članove porodice.
"Dijelim s njima istinski i bol i strepnju i sve ono kroz šta su prolazili, jer kada radite taj posao uvidite koliko je teško njihovim dušama da se suoče u ovom vremenu političkih problema, gdje oni postaju taoci tih situacija i gdje se zapravo njihova prava, na neki način, uvijek nalaze na margini", kazala je Đuderija u razgovoru za Fenu.
Ostvareni dobri rezultati
Istaknula je da, bez obzira na političke i globalne prilike, Institut za nestale osobe BiH ostvaruje u svijetu jedne od najboljih rezultata i „da smo mi u Bosni i Hercegovini, ne gledajući na etničku, nacionalnu i vjersku pripadnost, uz puno poteškoća, pokrenuli jedan projekat koji se bavi pitanjem traženja nestalih osoba, kako bi porodicama pomogli da prevaziđu posljedice rata, da pronađu smiraj, da imaju mjesto gdje će se na adekvatan način sjetiti svojih članova porodice“.
"Ovaj projekat je više prepoznat u svijetu nego u Bosni i Hercegovini i imao je za rezultat da smo mi praktično pronašli skoro 80 posto nestalih osoba. Podaci govore da su naše kolege objedinile 172.584 prijave, što znači da je svako ime trebalo verificirati, objediniti u jednu bazu podataka koja se zove Centralna baza podataka, i dobili smo skoro 35.000 prijava nestalih osoba u Bosni i Hercegovini", kazala je Đuderija.
Dodala je da ljudi, zbog boli i traume koju nose sa sobom čak i danas, i posljednjih godina podnose prijave za nestale. Nešto je manji broj u 2025. i 2026. godini, ali to je na nivou od 30, 50, 70 godišnje.
"Unutar naše baze podataka, kod najteže prijavljenih slučajeva, imamo još skoro 2.000 predmeta koje treba verificirati, što govori o tuzi, boli i stresu kroz koji prolaze porodice, a na neki način i ljudi koji su im pomagali. Ono što je negativno uticalo na čitav ovaj proces jeste uticaj politike, razjedinjenost udruženja porodica, manipulacija njihovim ciljevima. Iako smo mi unutar Instituta održali ulogu savjetodavnog odbora porodica, nadam se da će u budućnosti mnogo više koristiti svoju ulogu i imati direktne zahtjeve prema Institutu i drugim institucijama u BiH", kazala je Đuderija.
Otvoriti priču o svakom gradu
Navela je da je pronađeno 30.000 osoba i da je u tom broju 15.500 identificirano najmodernijom metodom DNK, dok je 6.900 osoba klasično identificirano, što će u budućnosti biti jedan od izazova s kojim se suočava Institut, jer se sve te identifikacije moraju provjeriti, imajući u vidu da u mrtvačnicama ima više od 2.000 slučajeva koji nisu identificirani.
"U ukupnom broju verificiranih i nezavršenih prijava još uvijek imamo otvoreno 7.588 slučajeva, gdje moramo provesti proceduru traženja i vidjeti šta se zapravo desilo s tim prijavama", kazala je Đuderija.
Dodaje da pristup koji je ona započela u Institutu, a koji će, nada se, nastaviti i kolege koje je naslijede, jeste da se otvori priča o svakom gradu. Ističe da priča mora biti ispričana o svakom gradu „kako bi se izašlo iz političkog pristupa ovom problemu, jer ako nestale nismo dijelili po etnicitetu i vjeri, trebalo bi i proces do kraja voditi na isti način, bez obzira na nacionalnu i etničku pripadnost“.
"Ono što me razočarava jeste što su ljudi u struci, politici i u lokalnim zajednicama na jedan, reći ću, dvoličan način pristupali ovom problemu. Informacije su se mogle pronaći. Ne mogu da razumijem da u lokalnim vlastima, civilnoj zaštiti i raznim institucijama nisu smatrali potrebnim da, ako imaju podatke koji nama mogu pomoći, iste podijele s nama. To je jedan od najtežih procesa koji Institut kontinuirano radi", kazala je Đuderija.
Svaki broj ima ime i prezime
Istaknula je da se izdvaja 10 gradova gdje se traži skoro 4.280 nestalih osoba.
"To su gradovi čija lokalna vlast i stanovništvo treba to da znaju. U Zvorniku tražimo 635 osoba, u Srebrenici 565, u Prijedoru 552, u Foči 494, u Višegradu 487, u Bratuncu 453, u Vlasenici 363, u Rogatici 291, u Kotor Varoši 244 i u Mostaru 196 osoba. Svaki ovaj broj ima ime i prezime. To je nečiji sin, sestra, brat ili majka – kazala je Đuderija.
Naglasila je kako je važno da ova priča, kroz činjenice i dokaze, bude prisutna u javnosti „zbog nas, naše djece i promjene paradigme u društvu“.
"Prisilni nestanak je ratni zločin. To je nešto s čime se moramo suočiti, živjeti i prevazići njegove posljedice, kako bismo budućim generacijama ostavili ispravno naslijeđe – kazala je Đuderija.
Zavjera šutnje
Govoreći o porodicama koje traže svoje najmilije, kazala je kako smatra da one gube snagu i da su na izmaku.
"Žao mi je što su neki od njih više krenuli u politički aktivizam nego u humanitarni rad. Nama bi i najmanja informacija, poput toga ko je s kim bio ili gdje je neko posljednji put viđen živ, pomogla da ga pronađemo – kazala je Đuderija.
Osvrnula se i na nedostatak pouzdanih informacija o lokacijama grobnica.
"Ne prihvatam da se nedostatak informacija može tako objasniti. Za mene je to zavjera šutnje ili nesposobnost svih nas da se suočimo s istinom. Što prije to uradimo, prije ćemo krenuti naprijed – smatra Đuderija.
Dodala je da se ne može pomiriti s tim da porodice nemaju informacije o sudbini svojih najmilijih.
"Vjerovatno je na početku postojao strah, ali prošlo je mnogo vremena. Ljudi su mogli pomoći svojim komšijama. Međutim, s vremenom su izgubili interes, misleći da ako o tome ne razmišljaju, problem ne postoji – zaključila je Đuderija.