Na parlamantarnim izborima u Srbiji u nedjelju još samo nije izvjesno hoće li Srpska napredna stranka osvojiti dvotrećinsku većinu, kao i ko će od oporbe preskočiti sniženi izborni prag, piše Deutsche Welle.
Pred nedjeljne parlamentarne izbore u Srbiji nema dvojbe da će Srpska napredna stranka (SNS) osvojiti apsolutnu vlast. Posljednje ankete i kladionice im predviđaju od 60 do 62 posto glasova na izborima koje će dobar dio opozicije bojkotirati.
Doduše, slabije upućeni građani gotovo nigdje u kampanji nisu mogli steći dojam kako na izbore izlazi SNS. Lista se službeno zove „Aleksandar Vučić – Za našu djecu", te se i u spotovima biračima obraća sveprisutni predsjednik zemlje. Na listi su, osim SNS-a, još političari čitavog niza majušnih koalicijskih partnera.
„Nije ta pobjeda baš tako sigurna. Ovo može biti mač s dvije oštrice jer se birači uljuljkaju i to nam može biti ozbiljna muka", kaže Vladimir Đukanović, istaknuti zastupnik SNS-a.
Na pitanje kojim bi rezultatom bio zadovoljan, kaže: „Svakako natpolovična većina i što jači legitimitet".
Prema anketama, u parlamentu će se sigurno naći i vladajući koalicijski partneri iz Socijalističke partije Srbije (SPS) kojima se smiješi dvocifreni rezultat.
Iz redova opozicije bi izborni prag od tri posto, taj prag je vlast nedavno snizila, dosad je uvijek bio pet posto, trebale preskočiti dvije mlade organizacije koje predvode popularne osobe. Prije svih Srpski patriotski savez (SPAS) nekoć najboljeg vaterpolista svijeta Aleksandra Šapića, inače dugogodišnjeg predsjednika najmnogoljudnije srpske općine Novog Beograda, te liberalni Pokret slobodnih građana (PSG) kojeg predvodi glumac Sergej Trifunović.
U borbi za prelazak izbornog praga su, osim stare garde Radikala osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja, još šarene grupe desničara, uglavnom na brzinu sklepane pred ove izbore. U Skupštini će se bez sumnje naći i pokoji predstavnik manjina, prije svega mađarske, za koje izborni prag ne vrijedi.
„Spuštanjem izbornog praga, ući će više lista s rezultatom od ispod pet posto, što znači kako ne bi ušli da prag nije smanjen", kaže politolog Filip Balunović. „Time će postati jasno što je bio cilj spuštanja praga – pasiviziranje izvaninstitucionalnog otpora. To će biti najjasniji rezultat izbora."
Kritičari predbacuju kako su mnoge od 21 liste, koje konkuriraju za glasove, zapravo produkt vladajuće SNS kako bi se ostavio dojam kako je pred građanima široka demokratska ponuda.
„Ne mogu zamisliti ni jednu evropsku zemlju gdje se ovako nešto zbiva", kaže za DW Borko Stefanović, potpredsjednik Stranke slobode i pravde (SSP), koja kao dio oporbenog Saveza za Srbiju poziva na bojkot.
Tokom osam godina na vlasti je Vučić, s raznih pozicija u Vladi, a potom i s mjesta predsjednika, preuzeo kontrolu nad najvećim medijima u zemlji kojima njegovi kritičari nemaju pristupa. Istraživački novinari su u međuvremenu otkrili niz afera koje svjedoče o povezanosti vlasti s organiziranim kriminalom, kupovini glasova te stranačkom zapošljavanju.
Sve je to sažeto u svježem izvješću Freedom Housa koji Srbiju više ne svrstava među demokracije, prvi puta još od 2003. godine nakon ubistva premijera Zorana Đinđića.
„Zbog toga je jako važno razgoliti ovaj režim", priča dalje Stefanović. „Da se vidi baš kroz bojkot, koji je samo prvi korak u našem pritisku, kako Aleksandar Vučić nema podršku više od dvadeset posto građana. I kako uz pomoć tih dvadeset posto vlada zemljom osam godina na autokratski način."
U oporbenom Savezu za Srbiju, koji je bojkot pokušao predstaviti kao pitanje svih pitanja, nalazi se vrlo oslabljena Demokratska stranka (DS) te nekoliko drugih stranaka koje vode bivši političari DS-a kao i desničarski Pokret Dveri. Oni su posebice kritizirali PSG glumca Sergeja Trifunovića koji je najprije htio bojkotirati, ali se onda predomislio.
U bojkotu je ostalo nekoliko stranaka „neke koalicije koja se raspala kao jogurt na Suncu", kaže podrugljivo vladajući zastupnik Đukanović. „Mislim da će zbog njihovog licemjernog ponašanja čak i neki ljudi koji su mislili bojkotirati izaći u inat njima."
Kako je „bojkotaška" opozicija pogriješila misli i politolog Balunović: „Način na koji su pokušali uvjeriti glasače da bojkotiraju jest duboko pogrešan jer je ucjenjivački, moralizirajući. Rekli su kako je svaki izlazak na izbore automatski glas za Vučića, osuđujući unaprijed ljude koji se za tako nešto odluče."
Istraživači javnog mnijenja očekuju nešto smanjenu izlaznost – i na prethodnim glasanjima ona je jedva bila iznad 50 posto jer je preko milion od 6,7 miliona birača u inozemstvu. No neće biti lako dokučiti koliko to ide na konto bojkota, a koliko na strah od korona-virusa.
Osim pitanja tko će se naći u parlamentu i kakva će biti izlaznost, jedina nepoznanica je još hoće li vladajući SNS dospjeti do dvotrećinske većine neophodne za mijenjanje Ustava. Očekuje se, naime, kako će do kraja godine porasti pritisak za postizanje dogovora s Kosovom koje Srbija, i u Ustavu, tretira kao privremeno odbjeglu vlastitu pokrajinu.
Nemali broj analitičara stoga procjenjuje da Vučić upravo želi izbjeći tako uvjerljivu većinu za dogovor koji bi omogućio Prištini članstvo u Ujedinjenim narodima, što se u velikom dijelu javnosti i dalje smatra tabuom.
„Mislim kako je SNS-u jako važno imati još jednu relevantnu stranku s kojom mogu podijeliti odgovornost oko Kosova", kaže Balunović. „To će po svoj prilici biti Socijalisti, no SNS će tražiti još širi konsenzus oko tog pitanja."
Kako se istovremeno u nedjelju glasa i na pokrajinskim vojvođanskim i na lokalnim izborima, ponegdje bi ishod mogao biti neizvjestan. Posebno tamo gdje svemoćni SNS nema vlast. Od blizu dvije stotine gradova i općina, SNS nije na vlasti u tek pet: u beogradskim općinama Novom Beogradu i Starom Gradu, u općinama Čajetini i Paraćinu, te u gradu Šapcu.
