Primarna funkcija institucija Bosne i Hercegovine jeste da zaštite ustavni poredak. Institucije imaju snagu i kapacitet da to čine. Ne mogu da ulazim u detalje konkretnog slučaja, ali javnost u BiH stječe utisak da su dosadašnje mjere Tužilaštva blage u odnosu na težinu djela, kaže u razgovoru za Danas Šefik Džaferović, član Predsjedništva BiH.
Dodaje da ako izostane adekvatna reakcija pravosuđa, onda međunarodna zajednica, prvenstveno NATO savez ima obavezu da zaštiti Dejtonski sporazum.
„Ako izostane i to krajnji garant za opstanak države BiH su, kao i u periodu od 1992. do 1995, patrioti ove države. Nikada nećemo dozvoliti da, nakon svega, Karadžićeve i Mladićeve namjere budu provedene u djelo“.
Milorad Dodik najavljuje da će ovog mjeseca „Republika Srpska donijeti zakon o VSTS Republike Srpske“. Čemu sve ovo vodi? I koliko su svi ovi potezi u skladu sa Dejtonom, na čemu Dodik kaže da insisitira kao i u interesu srpskog naroda, što često naglašava?
Dejtonskim ustavom u članu 3.5. je propisano da će država, uz suglasnost entiteta, preuzeti dodatne nadležnost koje su potrebne da se očuva suverenitet, teritorijalni integritet, politička nezavisnost i međunarodni subjektivitet BiH. Također, decidno je propisano da dodatne institucije mogu biti uspostavljene kako bi se vršile ove nadležnosti.
Svi zakoni o prenosu nadležnosti su usvojeni u Parlamentu BiH jednoglasno, za njih su svoj glasi dali svi zastupnici iz entiteta RS, pa i iz Dodikove stranke. Jednom prenesene nadležnosti sa entiteta na državu postaju trajne državne nadležnosti i nije ih moguće vraćati nazad, čak ni odlukom Parlamenta BiH. Na osnovu tih nadležnosti, izgrađen je čitav pravni okvir koji je u interesu svih ljudi u BiH.
Nigdje nije otvorena mogućnost da entiteti unilateralno ponovo preuzmu te nadležnosti. Ustavni sud je, po apelacijama zvaničnika iz RS-a, potvrdio da su dodatne nadležnosti i institucije u skladu sa Ustavom. Ako, uprkos svemu ovom, jedna administrativna jedinica, kao što je entitet, pokuša unilateralno preuzeti državnu nadležnost, onda se zna šta je to. To je napad na ustavni poredak i akt pobune. Drugim riječima, to je nasilje, a zar to može biti interes srpskog ili bilo kojeg drugog naroda?
Hoće li biti poništen zakon o zabrani negiranja genocida i ratnih zločina koji je krajem jula nametnuo bivši visoki predstavnik Valentin Inzko, i u državnom Parlamentu donijeti novi na čemu stranci insistiraju kao načinu da se odobrovolji Dodik i odblokiraju institucije BiH?
S obzirom na tvrdnje zvaničnika entiteta RS da nije problem u sadržaju zakona, već u načinu na koji je donesen, aktuelni visoki predstavnik Christian Schmidt je dao jednu poštenu ponudu. Kazao je da će biti spreman povući Inzkov zakon, ako Parlament BiH usvoji novi zakon koji će biti u skladu sa evropskim i međunarodnim standardima.
Ako SNSD nema problem sa sadržajem Inzkovog zakona, nego načinom na koji je donesen, onda bi bilo logično da glasaju u Parlamentu za zakon, koji je u svom sadržaju identičan direktivi Evropske unije kojom se sankcioniše poricanje ratnih zločina, kao oblik govora mržnje. Ne treba zaboraviti da Inzkov zakon sankcionira poricanje svih pravosudno utvrđenih zločina, uključujući i zločine nad Srbima i drugim narodima.
Sve se češće može čuti da je BiH je na putu da postane drugi Kipar – zamrznuti konflikt bez izgleda da bude riješen. Kakav je vaš stav i šta je alternativa?
Radi se o neuporedivim stvarima. BiH funkcionira na osnovu Dejtonskog sporazuma i sistema koji je njime uspostavljen. Niko nije do kraja nezadovoljan njime, ali Dejton je svima osigurao dovoljan stepen zaštite i sigurnosti. Ukoliko Dodik bude išao do kraja u unilateralnom rušenju 26 godina implementacije Dejtona, onda to može završiti samo na dva načina.
Ili njegovim uklanjanjem sa političke scene, kako bi se zaštitio mir. A ako to izostane, onda to znači da će nas Dodik odvesti u stanje haosa, koje ne bi trebalo nikom da odgovara. U proteklih 26 godina, jasno je pokazano da BiH može i treba da ide naprijed, i to je jedini ispravan put.
U kojoj mjeri je ugrožen mir u BiH?
Dodik neprestano izjavljuje da mir nije ugrožen, a kao garanciju nudi upravo te svoje izjave. Svako ozbiljan zna da Dodik mijenja svoje izjave skoro svake sedmice. Prije koji mjesec, govorio je da namjerava napasti kasarne Oružanih snage, a kasnije je poricao da je to njegova namjera. Kojem Dodiku vjerovati, tom od prije koji mjesec, ovom sada, ili nekom novom sutra?
U svakom slučaju, ne treba gledati šta Dodik govori, već ono šta radi. Zaključci koje je donio podrazumijevaju zakone koji se, kao takvi, mogu pokušati provesti samo primjenom sile. Ne postoji drugi način da zabrani rad državnim institucijama na teritoriji RS-a, osim silom. A zna se šta to znači. Zna se šta znači, ako MUP Republike Srpske pokuša primjenom sile zabraniti rad Oružanih snaga, pravosuđa, Obavještajno-sigurnosne agencije i dr. To znači ići silom na silu.
Tako da Dodik jedno priča, a drugo radi. To nije nova pojava. Na koncu, i sam Milošević je svojevremeno mnogo govorio o miru, dok je pripremao i vodio ratove.
Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je nedavno kazao u Sandžaku: „Bošnjaci, Srbija je vaša zemlja i budite ponosni na nju“. Zar nije logično da ovo bude primjenjivo i za sve Srbe koji žive u BiH – Srbi, Sarajevo je vaš glavni grad, a BiH vaša domovina?
Bošnjački, srpski, kao i drugi narodi žive u svim državama Zapadnog Balkana. Bošnjački narod je jedna etnička cjelina, bez obzira u kojoj državi živi, a isto važi i za srpski i druge narode. Međutim, to ne može imati implikacije kada su u pitanju države. Narodi su jedno, a države su drugo. Jedini način da gradimo mirnu budućnost jeste da poštujemo princip nepromjenjivosti granica, da poštujemo suverenitet i teritorijalni integritet postojećih država.
U tom smislu, slažem se sa vašom ocjenom da bi prirodna implikacija izjave predsjednika Vučića bila da je BiH država Srba koji žive u njoj. Nažalost teško ćemo čuti takvu izjavu.
U jednom svom govoru u Sarajevu 1970. Marko Nikezić je, kao tada prvi čovjek Srbije, isticao da je neprihvatljivo paternalističko miješanje Beograda u unutrašnja pitanja BiH, te da vlasti u Beogradu nisu staraoci Srbima van Srbije. Iako mu je, kako je kazao, jedna srpska delegacija iz Like došla u posjetu i saopćila da su ljudi u njihovom kraju plakali zbog te izjave, Nikezić je ostao pri svom stavu čiju je ispravnost potvrdio kasniji razvoj događaja koji je obilježila Miloševićeva velikosrpska politika.
Dodik nerijetko upotrebljava termin „muslimani“ kada govori o Bošnjacima. Štaviše, u svom govoru u Skupštini RS kazao je da BiH nikada nije imala svoju teritoriju, „jer su teritoriju imali Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i Republika Srpska“. Sa kakvom namjerom to ponavlja?
Njegova namjera jeste da Bošnjake reducira na status vjerske skupine, a zatim da time širi fobiju od Bošnjaka u islamofobnim krugovima unutar Evrope. Konačni Dodikov cilj je predstaviti Bošnjake kao strano tijelo u Evropi, koje je prijeteće i ne zaslužuje da ima jednaka politička prava kao „kršćanski narodi“.
Time Dodik svoju politiku uklapa u širi okvir radikalne evropske desnice, koja je proteklih godina ojačala na talasu strahova izazvanih migrantskom krizom.
Međutim, Dodik očigledno nije svjestan promjene klime i u zapadnom svijetu, po tom pitanju. Predstavnički dom Američkog kongresa je, uz podršku Bidenove administracije, prije nekoliko dana usvojio Zakon o borbi protiv islamofobije. U zapadnim državama, poput Velike Britanije, Njemačke i Nizozemske i drugih, sve češće dolaze poruke suprotne Dodikovim očekivanjima, kada je riječ o odnosu prema muslimanima.
Na koncu, čak i predsjednik Rusije Putin u svojim izjavama pokazuje namjeru da stekne naklonost muslimana i, imajući u obzir da u Rusiji živi 30 miliona muslimana, sigurno nema interes da prihvata Dodikovu ideju o tagetiranju muslimana kao sigurnosnog problema.
Što se tiče apsurdnog pokušaja da porekne istinu o teritoriji BiH, koja je manje-više stoljećima ista, to je dio projekta zatiranja ideje o državnosti BiH. Na Republiku BiH od 92. do 95. izvršena je agresija, što je utvrđeno presudom Međunarodnog suda pravde i nizom odluka Haškog tribunala. Jedina legalna vlast je bila Vlada RBiH, a sve ostalo su bile paramilitarne organizacije.
Mađarski premijer Viktor Orban bi, kako je najavljeno, trebalo da posjeti BiH krajem mjeseca. Kako ćete se odnositi prema toj posjeti imajući u vidu njegovu nedavnu izjavu da je veliki izazov sa BiH „integracija dva miliona muslimana“ koja je, imajući u vidu zločine i genocid iz 1990-tih izazvala oštre reakcije. Zašto je Viktoru Orbanu važno sačuvati Dodika od sankcija Evropske unije?
Dodik i Orban imaju zajednički ideološki imenitelj, a to je islamofobija. Orban se drži, rekao bih, srednjovjekovnih ideja o odnosu Evrope i islama, potpuno ignorišući ideju o jednakosti ljudi, bez obzira na vjersku ili drugu pripadnost, koja je utkana u Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i na kojoj se temelji moderna Evropa.
Mađarska vlada se i sama nalazi pod prijetnjom unutrašnjim sankcijama EU, zbog narušavanja vladavine prava i demokratskih postulata. Spašavanjem Dodika, Orban želi spasiti svog političkog saveznika preko kojeg vrši utjecaj u ovom dijelu Evrope.
Mislim da, na kraju, ni Orban ni Dodik ne mogu nadvladati snage koje vide Evropu kao kontinent liberalne demokatije i vladavine prava, gdje će se poštovati sudske presude i gdje niko neće biti podvrgnut diskriminaciji zbog svog identiteta. Taj vrijednosni okvir je sine qua non EU i on mora nadvladati, jer alternativa je mrak i haos.
Što se tiče njegovog dolaska u BiH, on je pozvan od strane predsjedavajućeg Vijeća ministara. Mi nismo nikoga sprečavali da dolazi u BiH. Koliko ja znam, još uvijek nije zatražio sastanak sa Predsjedništvom BiH.
