U Narodnom pozorištu obratio se i dugogodišnji prijatelj i kolega Halida Bešlića, Haris Džinović.
"O Halidu ne treba puno govoriti, ljudi koji su govorili prije mene rekli su otprilike siže, ko je Halid bio, šta je, kako je. Mnogi znaju i ne znaju da je Halid bio jako humorističan. Sa njim je bilo prelijepo sjediti, družiti se s njim bila je velika privilegija, a mi smo se družili otprilike od 1975. godine, kada smo zajedno počinjali karijere.
Govoriti o Halidu je vrlo jednostavno, jer je on to odredio svojim vrlinama, ponašanjem, načinom života da jeste jednostavno. Dobar čovjek do bola, veliki pjevač, zemaljski popularan, a običan, odličan drug, prijatelj i komšija, a nije sebičan. To je teško postići, u jednoj osobi sve te vrline je imao naš dragi Halid Bešlić", rekao je Džinović.
Nakon toga je ispričao anegdotu iz njihovog druženja. Kazao je da ona možda nije za ovu priliku, jer je duhovita, ali da je siguran da bi to i Halid volio jer je često prepričavao.
"Snimali smo na Jahorini davno, u hotelu Košuta. On je silazio niz spiralne stepenice i pjevao na plejbek. Ali on je toliko glasno pjevao da je pokrio muzičku kutiju, i to se onda ponavljalo nekoliko puta. Onda sam mu rekao, stani Halide, šta se dereš bezveze, samo otvaraj usta. I silazi on onda dole, otvara usta i kaže meni, idiote, što mi nisi rekao ranije da se ne derem kao papak. Nakon toga smo otišli na pivu, popili je i smijali se sve do Sarajeva, on je to prepričavao.
Tako, dragi moj Haldane, bilo bi mnogo toga da se kaže o tebi… Nek' ti je veliki rahmet i da ti Bog da najljepši dio dženeta, najtopliji, najširi, jer si ga ti apsolutno zaslužio ovozemaljskim životom", rekao je Haris Džinović.