Bio je ružnjikav. Bio je sjajan. Bio je čudo koje hoda, svijetli i – osjeća. Kada se E.T. the Extra-Terrestrial pojavio na kinoplatnu 1982. godine, niko nije očekivao da će sićušni vanzemaljac s očima velikim kao galaksije, prstom koji svijetli i srcem većim od bilo koje planete – pokoriti svijet. I to bez invazije.
Steven Spielberg nije samo napravio film. Napravio je emocionalnu lansirnu rampu u djetinjstvo. U dom. U ono što znači biti drugačiji – i voljen.
Ali… ko je zapravo E.T.?
Po nekima, on je metafora za imigranta. Po drugima, simbol djetinjstva u razvodu. Po trećima – stvarno biće, jer internet danas ima teorije i za to. Da, dobro ste pročitali – E.T. je možda baziran na stvarnom kontaktu s nepoznatim oblicima života. Znao je letjeti biciklom. I srcem.
Ikonična scena gdje E.T. i Eliot lete ispred punog mjeseca urezala se u kolektivnu svijest čovječanstva. To više nije bio film. Bio je to osjećaj. I to onaj koji dolazi direktno iz stomaka, iz srca, iz djetinjeg čuda koje odrasli stalno zaboravljaju.
Ima li E.T. brata blizanac?
Po nekim (suludim, ali zabavnim) teorijama, E.T. dolazi s iste planete kao Yoda. Da, Yoda. Imaju istu boju kože, iste mudre oči i – Lucas i Spielberg su stari drugovi. U jednom kadru "Star Warsa", vidi se cijela rasa slična E.T.-u. Coincidence? Ili nam se svemir već godinama javlja kroz filmove?