Do sada ste već svi vjerovatno čuli da Apple planira da nametne novi i "zadirući" sistem nadzora na više od milijardu iPhonea koje je kompanija do sada prodala. Ova nova ofanziva je planirana sa pokretanjem iOS-a 15 sredinom septembra, a prvobitna meta će biti uređaji u SAD-u. Rečeno nam je da će ostale zemlje biti pošteđene, ali ne zadugo.
Primjetili ste da nisam spomenuo koji problem Apple navodno želi da riješi. Zašto? Zato što to uopće nije ni važno.
Čitajući hiljade i hiljade komentara na ovaj skandal koji raste, postalo mi je jasno da mnogi razumiju da razlog nije bitan, ali samo nekolicina je spremna to zaista i reći.
Iskreno govoreći, ako je to dozvoljeno, tako se uvijek stvari kreću kada neko od institucionalne važnosti pokrene kampanju odbrane neodbranjivog nasrtaja na našu privatnost.
Uvijek požure da se postave na "moralne visine" odakle nam govore u niskim, umirujućim tonovima uvjeravajući nas u ispravnost njihove moralne misije prije nego što nam nametnu strašni spektar "Četiri jahača Infokalipse", koji nas upozoravaju da samo sumnjivi talisman ili softverski update mogu da nas zaštite od najopasnijih članova naše vrste.
Odjednom, svi koji imaju principijelnu primjedbu odjednom su natjerani da se nađu u situaciji u kojoj svoju zabrinutost moraju iskazati kroz izvinjenje establišmentu. Izgubio sam prijatelja u rušenju tornjeva, ali…kao roditelj, razumijem da je to stvarni problem, ali…
Kao roditelj, želim ti reći da ponekad nije bitno šta čovjek u dobrom odjelu radi. Bitne su posljedice.
Appleov novi sistem, bez obzira na opravdanja, će permanentno redefinisati šta pripada tebi, a šta njima.
Kako?
Zadatak koji Apple priprema za svoj novi nadzorni sistem je prevencija njihovog cloud sistema da dopusti pohranu nelegalnih slika, nešto što su tradicionalno radili njihovi sistemi. Iako je još uvijek problematično za bilo koga da pretražuje privatne filove milijardu ljudi, krucijalna je činjenica da su mogli vidjeti samo one fajlove koje im vi dozvolite.
Sada će se sve to promijeniti. Prema novom dizajnu, vaš mobitel će sada raditi ove pretrage za Apple prije nego što vaše fotografije i stignu do njihovih iCloud servera, i ako dovoljno "zabranjenog materijala bude pronađeno", policija će biti obavještena.
Namjerno izostavljam tehničke i proceduralne detalje Appleovog sistema, koji su uzgred rečeno zaista pametni i poput našeg čovjeka u dobrom odijelu služe da odvuku pažnju od najvažnije činjenice, da za samo par sedmica Apple planira da izbriše granicu između uređaja koji rade za vas i uređaja koji rade za njih.
Zašto je to tako važno?
Kada se jednom napravi presedan da je ok i legalno da čak i "pro-privatnost" kompanija poput Applea napravi produkt koji će izdati njihove korisnike i vlasnike, i sam Apple će eventualno izgubiti kontrolu nad načinom na koji će taj presedan biti iskorišten. Čim je javnost čula za plan "spyPhone", eksperti su počeli istraživati njegove tehničke slabosti i razne načine na koje bi mogli te slabosti iskoristiti, primarno u okviru Appleovog dizajna. Iako su ovi hrabri pokušaji da se pronađe slabost polučili odlične dokaze da sistem ima ozbiljnih grešaka, oni su također u potpunosti promašili poentu.
Apple odlučuje da li će njihovi mobiteli pratiti korisnikove prekršaje za vladu, ali je upravo vlada ta koja odlučuje šta je prekršaj i kako će se obračunati sa njim.
Apple tvrdi kako njihov sistem u prvobitnoj verziji 1.0 ima vrlo uzak fokus: on će samo pretraživati slike koje se trebaju uploadovati na iCloud(iako za 85% korisnika to znači svaku sliku). Apple tvrdi i da ne radi ništa više osim obične uporedbe slike sa bazama podataka u kojima se nalazi prethodno identificirani materijal vezan za zlostavljanje djece.
Ako ste pedofil koji živi u podrumu sa iPhonom koji sadrži kompromitujući materijal, Apple vam je omogućio da jednostavno sebe izuzmete iz ovog skeniranja tako što ćete aktivirati opciju "Disable iCloud Photos. Zaobilaznica koja otkriva da zadatak ovog sistema nikada nije bio da zaštiti djecu, kako bi oni željeli da vjerujete, nego da zaštite svoj brend.
Dok god ne postavljate takav materijal na Appleove servere, i tako držite Apple dalje od bombastičnih novinskih naslova, Applea nije briga.
I šta će se desiti kada za nekoliko godina neki političar ukaže na taj problem i onda se usvoje zakoni da se ukloni ta opcija kako bi se "zaštitila djeca", praktički primoravajući Apple da skenira i fotografije koje se neće naći na iCloudu?
Šta će se desiti kada stranka iz Indije zatraži da se skeniraju mimovi povezani sa separatističkim pokretom? Šta će se desiti kada UK bude zahtjevala skeniranje slika terorista?
Koliko nam je vremena ostalo dok uređaji u našim džepovima ne počnu tiho da ispunjavaju izvještaje o "ekstremističkom" političkom materijalu, ili o vašem učešću na protestima? Ili jednostavno o postojanju video klipa na tvom iPhoneu na kojem se vidi osoba prolaznika koji sliči "osobi od interesa"?
Ako Apple nastavi demonstrirati mogućnosti i volju da konstantno, daljinski pretražuje svaki mobitel zbog dokaza o jednoj vrsti zločina, ovo su pitanja na koja neće imati odgovora. Na kraju će i odgovor doći, ali će on biti onaj od najgorih vlada i zakonodavaca.
Ovo nije skliska površina nego litica.
Ono što je za mene lično problem je što poznajem neke ljude u Appleu i što čak i volim neke ljude u Appleu, bistre, principijelne koji bi trebali znati bolje. Zapravo, oni znaju bolje. Svaki sigurnosni ekspert na svijetu trenutno je promuknuo vrišteći, tražeći od Applea da stane, čak i oni stručnjaci koji su u normalnim okolnostima pobornici cenzure. Čak su i neke žrtve eksplotacije djece protiv toga. Ali ipak, kao što je OG dizajner Galileo jednom rekao, kreće se.
Suočeni sa bujicom osuda na globalnom nivou Apple nije odgovorio na način da napravi određene izmjene ili da, još senzibilnije prekine sa ovim planom u potpunosti. Apple je dgovorio tako što su poslali svog čovjeka u dobrom odjelu, software šefu koji liči na dobro namazanog zlikovca iz filmova o Wall Streetu, da dadne intervju, naravno, Wall Street Journalu o tome kako je kompaniji žao što je prouzročila takvu konfuziju, ali javnost ne bi trebala brinuti: Apple "se osjeća veoma dobro zbog toga što rade".
Niti je glasnik niti poruka bila pogreška. Apple je poslao svoju Ken lutku za SVP-software da priča sa Journalom ne da bi zaštitio korisnike, nego da ohrabri investitore. Njegov zadatak je bio da stvori lažnu sliku kako ovo nije nešto zbog čega bi vi, ili bilo ko, trebali biti zabrinuti.
Uz to, njegova uloga je da se nova "politika" veže za njegovo lice, a ne za ono CEO-a Tim Cook-a ukoliko bi u slučaju neuspjeha krenulo čišćenje pozicija, drugim riječima on je žrtveno jagnje.
Zašto? Zašto Apple rizikuje toliko toga zbog CSAM sistema detekcije koji je već otpisan kao "opasan" i "lako prepravljiv za nadgledanje i cenzuru" od strane istog kompjuterskog inžinjera koji ga je već testirao?
Šta bi moglo biti toliko vrijedno da potencijalno sruši ideju da iPhone pripada osobi koja ga nosi, a ne kompaniji koja ga je napravila.
Apple: "Dizajniran u Kaliforniji, sastavljen u Kini, vi ste ga kupili, mi ga posjedujemo"
Jedan odgovor na ova pitanja na koji se optimisti stalno vraćaju je vjerovatnoća da Apple ovo radi kao najavu konačnog prelaska na "end-to-end" enkripciju za sve podatke koje korisnici postave na iCloudu, nešto što je Apple već namjeravao da uradi, ali se kukavički povukao kada je FBI tajno uložio svoju žalbu.
Za one koji nisu upoznati sa end-to-end enkripcijom, to je pomalo složen koncept, ali ukratko, to znači da samo dvije krajnje tačke koje dijele fajl, recimo dva mobitela na suprotnim stranama interneta ga mogu u konačnici dekriptovati. Čak iako je fajl pohranjen na iCloud serveru u Cupertinu, što se Applea tiče (ili bilo kojeg posrednika u dobrom odjelu), taj fajl je samo nerazgovijetna gomila nasumičnog smeća. Fajl postaje tekstualna poruka, video, fotografija tek kada se upari sa ključem koji posjedujete samo vi i onaj sa kime je želite dijeliti.
To je cilj end-to-end enkripcije, crtanje nove i neuništive linije u digitalnom pijesku i podjela podataka na tvoje i njihove. To vam omogućava da vjerujete kompanijama da pohrane vaše podatke bez da im dajete dozvolu ili mogućnost da ih "razumiju".
To podrazumijeva da čak ni Apple ne bi mogao više da svojim malim lopovskim rakunskim ručicama čeprka po vašem iCloud računu, tako da nebi bili u mogućnosti da proslijede te podatke vladi na osnovu pečata i komada papira, što je upravo ono zbog čega se FBI žalio.
Da Apple realizuje ovo, originalna vizija bi morala da donese ogromno unapređenje u privatnosti uređaja , praktički donoseći finalnu riječ u 30 godina dugoj debati, osnivajući novi industrijsku standard i nadopunu da je novo očekivanje globalne javnosti da partije traže pristup podacima na mobitelu, moraju da zatraže tu dozvolu od tog uređaja, a ne da internet pretvaraju u špijunsku mašinu.
Nažalost, ja sam ovdje još jednom da kažem da su optimisti u krivu: Appleov prijedlog da svoje mobitele pretvore u dojavljivače koji će špijunirati i izdati svoje vlasnike je samo početak tamne budućnosti, one koja će biti ispisana krvlju političke opozicije i stotina zemalja koje će je zloupotrijebiti.
Vidite, dan nakon što ovaj sistem počne sa radom, neće biti važno da li će Apple ikada omogućiti end-to-end dekripciju jer će naši iPhonei slati izvještaje o sadržaju prije nego naši ključevi uopšte budu korišteni.
Ne mogu se sjetiti nijedne kompanije koja je tako ponosno, i tako javno distribuirala špijunski software na svoje uređaje, i ne mogu zamisliti veću opasnost za sigurnost produkta od nestašluka njegovog tvorca.
Nema fundamentalne tehnološke granice do koje ovaj Appleov presedan može ići, što znači da je jedino što ga obuzdava Appleova flexibilna politika kompanije, nešto što vlade itekako dobro razumiju.
Rekao bih da nam treba zakon, ali bojim se da bi to samo pogoršalo stvari. Svjedočimo stvaranju svevidećeg oka, oka improvizacije pod čijim će okriljem svaki iPhone pretraživati sebe kada god Apple nešto poželi, ili šta god narede Appleu da poželi. Stvaraju svijet u kojem svaki objekt koji kupite je lojalniji nekome drugome nego svom vlasniku.
Jednostavno rečeno, ovo nije inovacija nego tragedija, katastrofa u nastajanju. Ili sam možda zbunjen i samo razmišljam drugačije, piše Edward Snowden.
