Najava kandidature Semira Efendića, predsjednika Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH), za člana Predsjedništva BiH potvrdila je pretpostavke da će se na ovogodišnjim općim izborima najveća politička borba, o čemu je Raport već pisao, voditi upravo za poziciju bošnjačkog člana kolektivnog šefa države.
Sigurno je da će Efendićeva kandidatura utjecati najviše na SDA i na to koga će ta stranka predložiti za kandidata.
Jer, sve izvjesnija nova kandidatura aktuelnog člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića, uz Efendićev ulazak u utrku, dodatno je zakomplikovala i prije svega otežala poziciju SDA, koja se još uvijek nije zvanično izjasnila hoće li njen predsjednik Bakir Izetbegović ponovo biti kandidat.
Za Izetbegovića, koji je već jednom izgubio od Bećirovića i to na izborima 2022. godine Efendićeva kandidatura predstavlja dodatni politički rizik. Podsjetimo, Bećirović je tada osvojio 320.488 glasova, dok je Izetbegović dobio 214.412. Bila je to ubjedljiva razlika, a sada se predsjedniku SDA kao dodatni teret pojavljuje još jedan kandidat koji bi mogao odnijeti značaj broj bošnjačkih glasova.
Šta god odluči Izetbegović, bit će rizično
SDA se, stoga, nalazi pred ozbiljnom dilemom. Kandidovati Izetbegovića i rizikovati drugi uzastopni poraz na općim izborima ili pokušati s nekim novim imenom .Ako Izetbegović ne bi bio kandidat u političkom smislu bila bi to loša poruka biračkom tijelu SDA i jasan znak straha od protivkandidata i izbornog poraza. Na taj način bi SDA pokazala da praktično priznaje da više ne vjeruje da njen predsjednik može pobijediti. To bi sigurno za političku posljedicu imalo to da Izetbegovićev autoritet u stranci bude potpuno poljuljan i sasvim izvjesno bi to bio početak kraja Izetbegovićeve stvarne političke moći i unutar SDA bi otvorilo borbu za njegovog nasljednika.
Ako, pak, Izetbegović prihvati ulazak u utrku, rizik od novog neuspjeha koji raste s povećanjem broja kandidata je realan.
Gotovo je sigurno da će se do maja, kada Centralna izborna komisija BiH raspisuje izbore, pojaviti barem još jedno ime u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva, što dodatno povećava vjerovatnoću 'rasipanja' glasova na više strana i čini ishod izbora potpuno neizvjesnim.
Podsjetimo, na izborima 2022. godine, za članove Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda koji se biraju u Federaciji BiH, ukupno je glasalo 1.056.149 birača, a važećih listića bilo je 983.413. Od tog broja, tri kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva osvojila su ukupno 565.868 glasova. Uz već navedene rezultate Bećirovića i Izetbegovića, tadašnji kandidat Mirsad Hadžikadić osvojio je 30.968 glasova.
U istoj izbornoj godini, u utrci za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda bila su dva kandidata i to Željko Komšić (DF), koji je osvojio 227.540 glasova, i Borjana Krišto(HDZBiH) sa 180.255 glasova. To znači da je za hrvatskog člana Predsjedništva ukupno glasalo 407.795 birača.
Ako se zna da je Komšić tradicionalno dobar dio glasova crpio iz bošnjačkog biračkog tijela, onda je jasno da ove godine, kada DF kao kandidata ima Slavena Kovačevića, ne može računati na sličan izborni bazen. Dio tih glasova sada će, sasvim izvjesno, završiti kod Semira Efendića.
Izbor člana iz reda hrvatskog naroda
Također, s obzirom na najave hrvatskih opozicionih stranaka predvođenih HDZ-om 1990 da će imati svog kandidata za kolektivnog šefa države, postaje jasno da matematička računica ne ide u prilog Kovačeviću i DF-u.
Jednostavno, oko milion birača, koliko u prosjeku izlazi na izbore za Predsjedništvo BiH u Federaciji, nije dovoljno da već sada gotovo izvjesna tri kandidata i to iz 'Trojke', SDA i SBiH računaju na 'glatku' pobjedu u utrci za fotelju rezervisanu za jednog Bošnjaka, kao ni značajniji broj glasova za DF-ovog kandidata koji hoće na poziciju člana kolektivnog šefa države iz reda hrvatskog naroda.
Trenutno, Denisu Bećiroviću aktuelna pozicija člana Predsjedništva,ako ponovo bude kandidat, daje prednost i bolju startnu poziciju, ali kandidati SDA i SBiH će mu značajno otežati posao. Zbog toga je sasvim jasno da će kampanja, koja u BiH faktički već traje od prošle godine, u narednim mjesecima samo dodatno dobiti na intenzitetu.
U takvoj konstelaciji odnosa, jasno je da je BiH ušla u izbornu godinu ne s nadom u prijeko neophodne promjene u svim sferama života, nego s očekivanom borbom sujeta, stranačkih kalkulacija i ličnih političkih sudbina.