Iran se možda još uvijek ne guši baš onako kako je Donald Trump predvidio, ali njegova ekonomija se nalazi u izuzetno teškoj situaciji.
Kombinacija ogromnih troškova ratne štete, galopirajuće inflacije, devalvacije valute, nezaposlenosti i drastičnog pada prihoda od nafte ostavila je političku elitu u Teheranu u velikoj dilemi: koliko tvrdu liniju uopšte mogu priuštiti u pregovorima sa SAD-om?
Prema procjenama koje kruže iranskim medijima, šteta nanesena ekonomiji u američko-izraelskim napadima devet je puta veća od vrijednosti prošlogodišnjeg iranskog budžeta, prenosi Guardian.
Stravične prognoze: Milioni ljudi tonu u siromaštvo
UN-ov program za razvoj (UNDP) procijenio je da bi još 4,1 milion Iranaca mogao potonuti u potpuno siromaštvo. Trump je svoje predviđanje o "gušenju" Irana zasnovao na pretpostavci da će zemlji ubrzo ponestati prostora za skladištenje nafte zbog američke pomorske blokade.
On je 26. aprila prorekao da će iranske bušotine bukvalno "eksplodirati" u "veoma snažnom" destruktivnom procesu koji bi trebao početi u roku od tri dana.
Iza ove dramatične prognoze stoji uvjerenje da će američka pomorska blokada, pokrenuta 13. aprila, spriječiti teheranske tankere da stignu do Hormuškog tjesnaca, čime bi režim ostao bez najmanje 175 miliona dolara dnevnog prihoda od izvoza nafte. Kada nafta ostane zarobljena unutar zemlje, skladišta bi se brzo prepunila, što bi prisililo vlasti da "zatvore slavine", a takvo zatvaranje bi nanijelo nepopravljivu štetu samim bušotinama.
Rat nerava oko naftnih polja i "pacovi u cijevima"
"Kada to eksplodira, nikada, ali baš nikada to nećete moći obnoviti onakvim kakvo je bilo", izjavio je Trump za Fox News, dodajući da bi kapaciteti bili smanjeni na polovinu sadašnjih. Američki ministar finansija Scott Bessent prošle sedmice je uporedio iransko rukovodstvo s "pacovima u kanalizacionoj cijevi" koji teško shvataju šta se zapravo dešava.
On je istakao da ostrvo Kharg, primarno iransko čvorište za izvoz nafte, ubrzo dostiže svoje maksimalne kapacitete. Kao dodatni pritisak, Trump je pojačao sankcije kineskim kompanijama povezanim s rafinerijama koje uvoze iransku naftu, što je dovelo do kontra-mjera kineskog ministarstva trgovine protekle subote.
Iako je tačno da Iran sada proizvodi više nafte nego što može izvesti, čini se da za sada dovoljno tankera prolazi kroz blokadu, dok su hitne mjere poput spaljivanja viška gasa spriječile potpuno popunjavanje skladišta. Nezavisne procjene, uključujući one sa Univerziteta Columbia, sugerišu da Iran ima još otprilike tri sedmice slobodnog skladišnog prostora.
Pad valute i cijene koje lete u nebo
Ipak, nešto vrši ogroman pritisak na iransku valutu. Vrijednost tomana, primarne jedinice u svakodnevnoj trgovini, pala je za skoro 22% na otvorenom tržištu, dostigavši nivo od 190.000 za jedan dolar u nedjelju. Ukupna inflacija iznosi 73,5%, dok su cijene hrane i pića skočile za nevjerovatnih 115%. Iranska vlada je u nedjelju saopštila da razmatra uduplavanje vrijednosti vaučera koje daje građanima, što je samo po sebi novi inflatorni korak. Mjesečna minimalna plata u Iranu iznosi manje od 170 miliona rijala (oko 92 dolara), i to nakon što ju je vlada podigla za 60% u martu. Uvezeni automobili ili iPhone uređaji dostupni su samo po basnoslovnim cijenama.
Milion izgubljenih poslova i digitalni mrak
Više od 23.000 fabrika i firmi pogođeno je američko-izraelskim vazdušnim udarima, što je rezultiralo gubitkom miliona radnih mjesta, prema riječima zamjenika ministra rada Gholamhosseina Mohammadija. Nezaposlenost, koja je i ranije bila visoka, dodatno je porasla, a najteže su pogođeni oni koji zavise od digitalne trgovine. Ekonomija zasnovana na internetu ne može biti ugašena zauvijek, i u jednom trenutku će potrebe privrede morati nadvladati bezbjednosne razloge.
Iranski ministar komunikacija Seyed Sattar Hashemi više puta je obećao da je digitalna blokada zemlje privremena, ali on nema moć da prisili obavještajne službe, koje donose stvarne odluke, da ukinu restrikcije. Reza Olfatnasab, šef Unije virtuelnih preduzeća, izjavio je da su preduzeća izgubila ključno tržište na kraju godine i da je "neprofitabilnost" postala veoma opipljiva. Čak i velike platforme sa 50 do 60 miliona korisnika bilježe pad prodaje od 40% do 50%, što ukazuje na katastrofu koja je zadesila male biznise.
Suša i društvena nestabilnost: Da li se sprema novi bunt?
Politički analitičar Ahmad Zeidabadi upozorava da internet i ekonomski uslovi nisu šala te da su bez interneta normalan život i socijalna stabilnost nemogući. On smatra da bi, ukoliko se rješenje brzo ne pronađe, moglo doći do obnove januarskih svenarodnih protesta.
Kao da to nije dovoljno, ni kišna sezona nije donijela olakšanje. Portparol vodoprivrede saopštio je da 10 provincija, uključujući Teheran i Isfahan, bilježi padavine ispod normale, a regije Teherana i Alborza ušle su u šestu uzastopnu godinu suše. Iako su javne debate o najboljem kursu pregovaračkog tima ograničene cenzurom i zatvaranjem parlamenta, jasno je da Iran nije imun na pritisak. Uprkos izvještajima o podjelama unutar iranskog tima, čini se da se samo mala manjina parlamentaraca otvoreno protivi pregovorima, ali ekonomska realnost na terenu mogla bi diktirati tempo budućih dogovora.